Ich bin ein Berliner

Kada sam 2018.g. u Galeriji Kortil postavio izložbu “Prisutna odsutnost” namjera mi je bila riječkoj publici kroz stotinjak fotografija pokazati kako sam doživio, osjetio i obradio teme koje su me zaokupljale tijekom godina bavljenja fotografijom.  Kao i kod većine fotografskih izložbi održanih u sivilu riječke ponude likovnih događanja i moja je izazvala takav odjek u javnosti, da su me nakon izložbe još dugo boljele uši. Po tko zna koji put sam sebi postavio pitanje za koga uopće radim izložbu?

Autorske izložbe retrospektivnog tipa svojevrsno su razotkrivanje, onaj tko zna čitati, znat će iz njih pročitati nekakvu poruku, ako je ima. Naziv Prisutna odsutnost proizašao je iz činjenice da sam kao autor poznatiji izvan Rijeke, pa i Hrvatske nego u Rijeci, gradu u kojem živim i djelujem. Također, tada sam smatrao kako većinu mojih fotografija na neki način konceptualno određuje upravo taj termin. U njima je čovjek ponekad prisutan kao subjekt, ponekad nije, ali je ta prisutnost ili odsutnost većinom u kontekstu komentara trenutka kojeg bilježim. Možda bi bilo bolje da sam šutio, možda moje fotografije ne vrijede toliko da bi zavrijedile ičiju pažnju dulju od usputnog pogleda. Ne znam. Što se ove izložbe tiče, mogao bih možda prihvatiti termin „melankolični komentar“, što god to značilo, ali to prepuštam gledatelju.

Toplina melankolije

Izložba je nakon Rijeke bila postavljena u Splitu gdje je bila sjajno primljena, te dvije godine kasnije i u Podgorici (Crna Gora), gdje sam čak doživio tu čast da završim u emisiji posvećenoj kulturi na nacionalnoj televiziji.  Pamtim neke od reakcija i komentara iz Rijeke, Splita i Podgorice. Radovalo me je što su se većini posjetitelja svidjele različite fotografije. Kustos izložbe Želimir Koščević, još u korespondenciji povodom izložbe nabacio je kako je za njega najjača serija „Kumrovečki zapisi“. Gospođa Edita, jednostavna, neposredna i draga osoba, ugledna kazališna glumica i hrvatska diva, poslala mi je nakon izložbe u Kortilu sljedeći SMS: „Ivica dragi, sve su vam fotografije krasne ali mene je najviše pogodila Toplina melankolije“.

Moj prijatelj Valentino iz Splita, držao je u Galeriji Foto kluba Split u rukama fotografiju iz serije Život na friškom zraku koja prikazuje trenutak u kojem svećenik ispovijeda vjernicu na otvorenom, snimljenu u Smokvici na otoku Korčula, dok se oko njih odvija neka druga neobična ali svakodnevna priča. Kaže Valentino „Prijatelju ovo je jako“.  Magija na djelu, srce puno.

Sada, četiri godine kasnije, zahvaljujući kolegama Ermanu Bančiću i Mladenu Boljkovcu istu izložbu otvaram 10. rujna u Photo Art Galeriji „Batana“ Centra vizualnih umjetnosti “Batana” u Rovinju. Nadam se da će biti dobro primljena. Rovinj je zahvaljujući CVU Batana i izložbama koje su oni godinama organizirali, a dodajmo tu i manifestaciju Photodays, svojevrsni fotografski centar. Vidjet ćemo.

Prisutna odsutnost / Assenza presente, Photo Art Gallery “Batana” Rovinj / Rovigno 10. 9. – 8. 10. 2022.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here