U petak, 5. kolovoza u 20 sati, Ribarski dan tradicionalno će biti otvoren izložbom u galeriji Zvonimir! Ove godine bašćanskoj publici će se predstaviti riječki fotograf i ribar Ivan Kosić izložbom “Vrijeme môra”, posvećenoj upravo ovoj tradicionalnoj manifestaciji!

Evo što o izložbi i njenom autoru piše Ivica Nikolac, prof., kustos izložbe:

More je za jedne život, za druge zabava, za treće znanost, za četvrte kruh sa sedam kora. Aldous Huxley u knjizi Vrijeme mora jednom stati govori o intelektualcima opterećenim potrebom da istražuju ispod kore života. Valjalo bi jednom probati jednu od tih sedam kora, s ribarima poći na more, doznati što je nama mȏre, što znači morati, što je debelo mȏre, koliko je veliko prostranstvo mȏra, koliko je mȏre duboko, zašto je mȏre sinje, što znači mrtvo mȏre, zašto kažemo on soli mȏre, u cik zore razgovarati s ribama, razgovarati sa samim sobom, u konačnici razgovarati s Bogom, ionako riječi koje mrljamo sebi u bradu dok zbrajamo jutarnje sate, nitko ne čuje.

Nije to molitva već misao. „Ali je misao rob životu, a život luda vremenu, a vrijeme koje nadzire cijeli svijet mora jednom stati“ (Shakespeare, Henrik IV).  Ne može svatko uroniti u tu tajnu. Treba tamo biti, osjetiti sol za koju ne znaš je li od kapljice mȏra ili od suze. Vrijeme mora jednom stati.

Na fotografijama iz serije Vrijeme mȏra, to vrijeme stoji. Ono romantično samo je privid, narativna pozadina koja cjelinu koju promatramo čini utopijski razumljivom i toplom. Zaustavljeno vrijeme u kojem Ivan Kosić iz ruke, ponekad voajerski, hvata vrijeme ribanja, lirski usklađenu pjesmu rutine svakog unaprijed znanog koraka, svakog pokreta ruke, to vrijeme sada je pred našim očima ogoljeno. Ono kazuje pjesmu riječi, oštrih i kratkih, urezanih u duboke ali zadovoljne, od soli, vjetra i mora izdubljene crte lica ribara. I gledamo ribanje bez ribarskog prigovaranja ljudi i galebova. Jednima ruke, drugima kljunovi. Namjera ista.

More je vječna tajna, plavi grob. A onaj trenutak u kojem iz mȏra izranjaju tisućama riba pune mreže, a noć se pretvara u zoru mističnu poput mlijeka što prosulo se pod suncem, toplim samo u boji; to je samo fotografija i ništa više, ali jedinstvena i iskrena. Da bi se zabilježio taj trenutak, a to Kosić dobro osjeća i zna (i pojelo štogod, dodao bi galeb), vrijeme mȏra, mora jednom stati, barem na kratko, a možda, uz suhu suzu padne i koja riba, i bude dan. Ispočetka.


Ivan Kosić

Ivan Kosić,  rođen je 1970. godine u Poljicama na otoku Krku, živi i stvara u Rijeci. Nakon završene stručne srednje škole posvećuje se moru i poslovima koji ga vežu uz more. Fotografija mu je strast kojoj od 2015. godine posvećuje svu svoju pažnju i usmjerava emocije.  Odabir tema mu je šarolik, no može se reći da veoma rado i veoma dobro fotografira ljude. Njegove melankolične, pomalo sjetne fotografije ne završavaju isključivo na čitanju tematske strane fotografskog prizora. One su narativne, lirske, najčešće vezane uz more ili pak ulične prizore, pri čemu prilično vješto bilježi ono što vidi.
Fotografije su mu višestruko nagrađivane na FIAP i PSA salonima diljem svijeta. Izlagao je na nekoliko samostalnih te više skupnih izložbi.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here