Ne, ne bih mogao naslikati metar i pol oblaka.

Smatram da je suvremeno društvo konformistički nonšalantno, ne preispituje previše ni etiku, ni moral, ni suosjećanje, pa niti estetiku, ujedinjuje ga jedino pohlepa, svjesna namjera linearnog postojanja u vremenu. Vrijedi li uopće Salvator Mundi, (Leonardov, da li?) 400 milijuna USD, plus 50.3 milijuna provizije? Ako i vrijedi toliko, ako zaista i jest Leonardov, čini li činjenica da je netko za njega platio toliko milijuna dolara, njegovu umjetničku vrijednost?  Možemo se složiti da je mjerilo za sve kvantificirano. Možemo se složiti i s hipotetskom činjenicom da rezanjem te slike na centimetre, svaki kvadratni centimetar Salvatora stoji 1,5 milijuna USD. No, tu se negdje gubi smisao, tu prestaje umjetnička vrijednost. Nema poteza kistom, nema jasne cjeline, nema povijesti, nema dakle ni Leonarda.

Izdvoji, iskoristi, kupi, posjeduj. Važna je vanjska, umjetno stvorena vrijednosna medijska slika kupca. Percepcija umjetnosti zasnovana na tržišnoj vrijednosti koja ionako nema veze sa stvarnošću, postaje ono što će društvo preuzeti kao civilizacijsko naslijeđe. Ne želim razmišljati o tome što je umjetnost. Za mene, ona je egzistencijalno važna i kako je to tumačio Beuys, sve što postoji potencijalni je predmet i sredstvo umjetničkog artikuliranja. Mašta i snovi spadaju također u tu jasnoću.

Sanjarim otvorenih očiju. Gledam oblake. Oblaci su kao i snovi, plove, a nemaju mora, slobodni su i ništa osim mašte ne dopire do njih. U njima vidimo svjesne oblike koje poznajemo, no nedohvatni su nam i kratkotrajni. Njihova latentnost adekvatna je apstrakciji naše mašte. Možemo je materijalizirati u obliku doživljenog, snivanog. Možemo je izraziti kroz bilo koji medij, pretvoriti u konkretnost, dati joj oblik.

Da sam slikar, ne bih mogao naslikati metar i pol oblaka, jer u mašti ne koristim metar. U suštini, niti ne želim znati dužinu snova. Svojevrsni je to strah budnog stanja u kojem postajem svjestan da je san koji sam skoro snivao bio prekratak, a moj oblak izgubio oblik.

Ne, ne bih mogao naslikati metar i pol oblaka, radije lebdim s njim, evo me upravo se u ovaj trenutak  pretvaram u oblik ovce…

 

Kreativni proces mjerenja oblaka zamišljenim metrom i potencijalno izdvajanje snova

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here