Hidroakumulacija ili umjetno jezero Valići služi za pogon Hidroelektrane Rijeka koja proizvodi električnu energiju od 1968. godine.

Betonska brana i Ričina koja ne teče

Betonska brana visoka je 35 metara. Na sredini brane su dva preljevna polja sa zaklopkama kroz koje se voda prelijeva za vrijeme velikog vodostaja Ričine. Ukoliko se voda zbog vodostaja ne prelijeva kroz ove otvore u rječno korito, nizvodno od brane se voda uopće ne ispušta. Zbog toga Ričina nizvodno od brane pa sve do Zvira u Vodovodnoj ulici uglavnom ne teče.
U temeljnom dijelu brane smještena su dva ispusta sa zatvaračima kroz koje se voda ispušta prilikom čišćenja akumulacije. Neposredno uz branu, na desnoj obali jezera, smješten je ulazni uređaj tunela koji dovodi vodu do komore na brdu Katarina iznad Rijeke, gdje počinje tlačni cjevovod kojim se pak voda kroz cijevi spušta do HE Rijeka koja se nalazi u Vodovodnoj ulici.

Zakonom je propisano da se akumulacije treba čistiti svakih 10 godina. Zadnje čišćenje je obavljeno 2014. godine, no to se ne odnosi na čišćenje samog jezera već dijelova koji su ključni za funkcioniranje same brane. Rijeka donosi velike količine nanosa koji se gomilaju u jezeru a vidljivi su kod vrlo niskog vodostaja Ričine te se promatranjem čini kao da je gotovo cijela površina jezera zatrpana muljem. Na dnu jezera nalaze se kuće naselja Valići koje je većinom potopljeno.

“Propast ćeš k’o Grohovo”

Brana je izgrađena neposredno uz najveća klizišta u Hrvatskoj. Postoji jedna stara izreka u mjestima uz Ričinu, puno starija od brane: “Propast ćeš k’o Grohovo” koja aludira na navedena klizišta. Grohovo je mjesto koje se nalazi uz jezero i branu. Velika klizanja terena zabilježena su u 19. st. i odroni su došli do samog korita Ričine. Klizanja se ponavljaju te se zbog jednog takvog 2014. morao smanjiti kapacitet akumulacije. Maksimalna gornja kota je iznosila čak 3 metra više od sadašnje.
Prema tome osim što je akumulacija vidno zatrpana nanosima koje donosi Ričina, pa je kao posljedica toga dno na nekoliko metara višoj razini nego kod gradnje, volumen je dodatno smanjen za čak tri metra visine vode nakon navedenog odrona.
Jedna od posljedica smanjene maksimalne visine radne kote akumulacije je smanjenje propuštanja vode kroz preljevna polja na vrhu brane, iz jednostavnog razloga što vode nema. Do brane vodi neasfaltirana cesta koja započinje kod mosta koji spaja Pašac i Grohovo a koja prati tok Ričine, no Valići su i nakon gradnje brane bili dostupni jedino pješačkim stazama.
Pripremili smo dvije priče, svjedočanstva dvoje ljudi iz Valića, jednog koji i dalje živi tamo jer je njegova kuća jedna od malobrojnih koje nisu potopljene, i drugog kojemu je kuća na dnu jezera te su preselili na drugu, obližnju lokaciju, kao i velika većina stanovnika.
Tekst i fotografije: Zorica Zoretić
Video: Marin Aničić

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here