Klek (1182 m) iznad Ogulina nije slučajno našao svoje mjesto u grbu Hrvatskog planinarskog saveza.
Naime, daleke 1874. na toj planini susrela su se tri uvažena gospodina, zaljubljenika u prirodu: austrijski matematičar i planinar Johannes Frischauf, hrvatski akademik Vladimir Mažuranić (sin bana Ivana Mažuranića i otac Ivane Brlić Mažuranić) te Bude Budisavljević, književnik i veliki župan u Gospiću i Zagrebu. Spustili su se u Ogulin i isti dan dogovorili osnivanje Hrvatskog planinarskog društva (današnjeg Hrvatskog planinarskog saveza). Bilo je to svega nekoliko godina nakon prve takve svjetske organizacije u Londonu.
Uslijedio je brzi razvoj hrvatskog planinarstva, pri čemu je Klek ušao u povijest kao kolijevka hrvatskog alpinizma.
Nekoliko je dobro označenih i još bolje posjećenih staza koje vode na Klek. Kada su duži dani i lijepo vrijeme, osobito je prikladan put iz centra Ogulina, oko tri i pol sata hoda. Tko želi malo duže uživati u šumskim stazama krenut će iz Kamačnika i provesti šest nezaboravnih sati polako se približavajući Kleku.
Zimi se najčešće prilazi Kleku iz sela Bjelsko, od kojega treba oko sat vremena do planinarskog doma pod vršnom stijenom i još tridesetak minuta do samoga vrha.
Svi putevi do planinarskog doma su sigurni i udobni, dok za uspon na vrh ipak treba malo spretnosti i hvatanja rukama za konope postavljene na uskim strmim prolazima kroz stijene. Kad je malo više snijega ili leda, ti prolazi zahtijevaju dodatan oprez a dobro dođu i dereze. Upravo na tim uskim grlima često dođe do čekanja u redu kad se mimoilaze dvije grupe planinara.
Takav prizor uvijek se vidi prve nedjelje u godini, na dan kada ogulinski planinari organiziraju tradicionalni doček Nove planinarske godine. Tada su planinarski dom na Kleku i njegovo dvorište pretijesni za stotine planinara iz svih krajeva Hrvatske.
PD Kamenjak redovno slavi planinarsku Novu godinu na Kleku. Prije odlaska na planinarski uspon, u Ogulinu se uz stručnu pratnju kustosa posjeti Zavičajni muzej s nekoliko lijepih stalnih postava. Naravno da je planinarima (pogotovo polaznicima kamenjakove planinarske škole, kojima je taj dan obavezan u školovanju) najzanimljivija atraktivna zbirka alpinističke opreme i dokumentacije o razvoju hrvatskog planinarstva i alpinizma.
U toj zbirci svoje je mjesto zasluženo našao i Stanislav Gilić, legenda riječkog i hrvatskog planinarstva, autor mnogih prvenstvenih uspona u stijenama Risnjaka, Paklenice, Dolomita, dugogodišnji urednik kamenjakovog Planinarskog lista, omiljeni alpinistički pedagog…
U muzeju je i zanimljiva cjelina o Ivani Brlić Mažuranić, etno-zbirka, priča o domovinskom ratu u ogulinskom kraju, ćelija u kojoj je bio utamničen Josip Broz Tito…
Poslije muzeja (i palačinki! u hotelu na istome trgu u starom gradu) kreće uspon iz mjesta Bjelsko. U duhu planinarske etike, neizostavno je ponijeti cjepanicu do doma i tako doprinjeti ugodnijem boravku svih gostiju.
Na putu od doma do vrha ambiciozniji planinari, s dodatnim penjačkim znanjem i opremom, mogu se uputiti i do obližnjih stijena Klečica. To je ono što se iz doline vidi kao noge mitskoga kraljevića Marka.
Na usponu se prolazi i kroz voltu gdje nas dobrodošlicom pozdravljaju legendarne klečke vještice.
Sa vrha lijep je pogled osobito na grad Ogulin u daljini.
Nakon silaska sa Kleka dobar izbor za završetak lijepo provedenog dana u prirodi je odlazak u obližnji Josipdol, u siranu “Mišćević” gdje se može uživati u domaćim sirevima, suhomesnatim delicijama itd.
Autori fotografija: Marko Krmpotić, Željko Petrak, Damir Jelić i Ljiljana Jagić
