Riječani vole priče iz povijesti svoga grada, a pogotovo ako su one posvećene donedavno živućim gradskim industrijskim pogonima. Zašto je tomu tako, postaje jasnije podsjetimo li se kako su mnogi stanovnici Rijeke i okolice u tim pogonima radili, počesto cijeli radni vijek. Događalo se da su u istim proizvodnim halama radili i brojni naraštaji istih obitelji. Zato u gradu imamo obitelji trećemajaca, torpedaša, rafineraca, harteraša, riovica itd. Emotivne spone s riječkim pogonima u takvim se obiteljima nikad nisu skrivale, pa izložbe posvećene tim pogonima imaju vjernu publiku. Izložbe su prepoznale i gradske škole, zbog čega na njih vrlo često dovode cijele razrede, održavajući slikovite satove zavičajne povijesti.
Dobar primjer za to je aktualna izložba „Harterom bez harte u „Kockici“ Muzeja grada Rijeke, postavljena u povodu 200 godina početka priče o proizvodnji papira u Rijeci. O naravi onoga što s na njoj može vidjeti podosta govori podnaslov „Izložba o radnicima kojih više nema i strojevima koji više ne rade“. Zbog zanimanja javnosti, izložba se produžava do 3. prosinca.