SIJANJE PŠENICE PO STARINSKU

“Pokušat ćemo naučiti i zabilježiti kako se radilo, još dok nam to mogu pokazati oni koji se sjećaju kako se polovicom prošloga stoljeća, i ranije, okopavalo žito. Sve bi to trebao biti uvod u žetvu, nakon čega se nadamo vršit zi cipi i mlit na žrna”

S napretkom tehnologije i modernim načinom života mnogi stari zanati i znanja odlaze u nepovrat zaborava, no zahvaljujući vrijednim dubašljanskim entuzijastima, barem dio naše baštine ostat će sačuvan i za neke nove generacije.

                  Udruga Termen spašava običaje od zaborava

Upravo s tim ciljem Udruga Termen nedavno je pokrenula novi projekt – odnosno, kako kažu, čitavu lavinu projekata – od kojih je prvi bilo sijanje pšenice po starinsku. Od ideje do realizacije, ovu hvalevrijednu inicijativu potpisuje Ivo Bogović:

“Ponukan revitalizacijom naše maritimne baštine zapitao sam se kako stojimo s našom ostalom baštinom, ostalim zanatima, znanjima koja su jednako ugrožena kao što je to bio slučaj s drvenom barkom, i došao sam do zaključka da je ova naša kopnena baština još ugroženija! Recimo danas se još i može pronaći poneki cjeloviti voz, pa možda čak i jaram, ali tek će mali broj ljudi znati imenovati njegove dijelove na dubašljanski… i tada sam pokušao pokrenuti nešto kako bi se makar neka od tih znanja spasila i zapisala, u čemu je najveću ulogu odigrao moj otac Anton Bogović”, kaže Ivo o počecima projekta.

                  Kako su nekoć živjeli naši oci i matere, babe i dedi…

“Razgovarajući s njime o tome kako je izgledao svakodnevni život u Dubašnici nakon Drugog svjetskog rata, došao sam na ideju da bi se kroz revitalizaciju neke od aktivnosti moglo učiniti dosta na očuvanju znanja i vještina, i to da malo današnjim generacijama približimo kako su nekoć živjeli naši oci i matere, babe i dedi… Naravno, to je pokrenulo čitavu lavinu projekata koje bi trebalo pokrenuti. Pukim slučajem zvijezde su se poklopile tako da je prvi projekt koji je ušao u fazu izvedbe bio upravo ovaj, sijanja šenice po strinsku”, objašnjava Ivo Bogović, koji je zatim i osobno zasukao rukave i bacio se na posao. Za početak, trebala mu je zemlja.

                    Kako u niko pasano vrime

“U Udruzi Termen odlučili smo da bi za projekt najbolje poslužio jedan mali komadić zemlje u selu Sv. Anton na kojem bismo mogli pokušati uzgojiti pšenicu i kroz taj proces opisati i dokumentirati kako se to radilo prvo, u niko pasano vrime! Vrt nam je ustupio Ivica Bogović, inače moj barba. U početnoj fazi predsjednik Udruge Toni Kraljić je osigurao mehanizaciju za pripremu sjetve, i bez toga teško da bi se moglo išta napraviti. Ali osim oranja i pripreme zemlje, jer radilo se o zapuštenomu vrtu, sve se je radilo na ruke; sijalo se, i zubatilo vukući zubaticu”, kaže Ivo.

Međutim, tu projektu nije kraj. Dapače, to je tek početak.

                                Okopavanje pšenice

“Sljedeći veći zahvat bit će okopavanje pšenice. Tako da ćemo i to pokušati naučiti i zabilježiti kako se radilo, još dok nam to mogu pokazati oni koji se sjećaju kako se polovicom prošloga stoljeća, i ranije, okopavalo žito. Meni je recimo i sada teško vjerovati da se u Dubašnici pšenica okopavala! I sve bi to trebao biti uvod u žetvu, nakon čega se nadamo vršit zi cipi i mlit na žrna, no o tome ćemo više moći reći krajem proljeća kad budemo vidjeli kako nan je urodilo”, kaže Ivo.

                        Ufan se da ćemo makar imit za sime

“Namjera nam je da što je moguće vjernije prođemo kroz sve faze uzgoja pšenice, i ne samo da to dokumentiramo, već da i sami naučimo kako se to nekoć radilo. Što se tiče daljnjih planova, to će prvenstveno ovisiti o tome koliko nam bude urodilo! Ako bude dobro urodilo bit će i kruha, i hjiba i šurlic i makaruni, a ako ne… ufan se da ćemo makar imit za sime”, šali se inicijator ovog projekta, kojeg smo odmah pitali planira li se i kakvo natjecanje u pečenju domaćeg kruha?

“Za sada ne razmišljamo o natjecanju već o demonstraciji cijelog procesa, od žetve preko vršidbe, mljevenja i prosijavanja do pripreme, ali ako uvjeti to budu omogućavali ne želim isključiti ni mogućnost organizacije natjecanja. Za prvu godinu važno bi nam bilo da se u taj proces uključe domaći ljudi i da se napravi jedna prava fešta za intradu”, rekao nam je Ivo Bogović. Kako napreduje pšenica pratit ćemo sa članovima Udruge Termen i vrijednim Dubašljanima koji će se putem uključiti u projekt – ne sumnjamo da će rezultat biti odličan. Pa makar i da urod bude samo za sime!

Kako je tekao proces sijanja pšenice po starinsku, donosimo i na fotografijama Antonija Barjaktarića, Josipa Strilčića i Sabine Barbiš:

Proces sijanja žita
Žito za sijati čuva se u škrinjicu
Proces sijanja žita - 2 marenda
Marenda
Sijanje žita - Dubašnica
Sijanje
Proces sijanja žita
Već čuda vrimena je pasalo od kad su ove ruke sijale žito…
Proces sijanja žita
Kako siješ, tako ćeš i žet…
Proces sijanja žita na stari način
Kad se posije žito, liha se mora pasat zi zubaticu
Stari način sijanja žita
Drugo leto se ufamo da će zubaticu potezat vol
Težaki su meritali marendu

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here