Odlukom cara Karla VI. Rijeka je 18. ožujka 1719. godine proglašena Slobodnom kraljevskom lukom. To je za Rijeku, tadašnje malo lučko središte, značilo jačanje gospodarskog i prometnog utjecaja te je imalo za posljedicu stvaranje nove moderne luke u 19. stoljeću i utemeljenje značajnih brodara duge plovidbe.
Lazaret Sv. Karla Boromejskog
Dana 11. kolovoza 1726. godine otvoren je lazaret u Rijeci. Lazaret se tada nalazio u sklopu slobodne kraljevske luke Rijeka koja tada nalazila na predjelu Škurinjskog potoka zvanog Mandrać. Danas je to prostor Javne vatrogasne postrojbe Grada Rijeke.
Prvi lučki skladišni prostor nalazio se na mjestu gdje se danas nalaze garaže vatrogasnih vozila, a drugo lučko skladište bilo je u zgradi današnje stomatološke ambulante Medicinskog fakulteta, te obližnje stare bolničke stolarske radionice i praonice rublja. Treće lučko skladište nalazilo se na mjestu današnje zgrade bolničke praonice rublja, odmah do riječkih vatrogasaca. U tom kompleksu zgrada postojao je i jedan objekt koji je služio za smještaj ljudi, a nalazio se iza današnjeg vatrogasnog tornja, no on je srušen za vrijeme drugog svjetskog rata u bombardiranju Rijeke.
Portal i vrijedan povjesni natpis rekonstruiran je 2004. godine, u godini u kojoj su riječki vatrogasci obilježili 140 godina od osnutka vatrogasne postrojbe. Radove na portalu su financirali riječki vatrogasci kao dar svome gradu, te se s pravom može reči da su oni čuvari ovog vrijednog kompleksa.
Lazaret je bio podijeljen na tzv. prljavi i čisti prostor. Današnja upravna zgrada Javne vatrogasne postrojbe Grada Rijeke većim je dijelom zadržala izvorni izgled, a bila je namijenjena za osoblje lazareta. Veliko dvorište je služilo za razkuživanje tereta. Ulaz je bio kroz veliki portal koji i danas postoji i na kojem je zlatnim isklesanim slovima napisano da je Karlo VI vlastitim novcima, a ne gradskim, izgradio Lazaret. Lazaret je korišten do 1838. godine, kada je sagrađen novi lazaret u Martinšćici.
Istražio i napisao – vatrogasni kroničar i istraživač vatrogasne povijesti Slavko Suzić
