Na 6. po redu natječaj „Haiku krugova“ odazvalo se ukupno 78 autora iz Hrvatske i regije. Tema natječaja za mjesec rujan je bila zadana temom – PROMJENE (u prirodi i u nama). Uredništvo u sastavu: Sanela Pliško haiku pjesnikinja iz Pule, Dejan Pavlinović haiku pjesnik iz Pule i Goran Gatalica haiku pjesnik i književnik iz Zagreba jednoglasno je odlučio dodijeiti tri nagrade najboljim haiku radovima kako slijedi:
Prva nagrada
Dino Šplaleta, Kuna Pelješka, Hrvatska
okreće jugo
borim se s ludilom
u svojoj glavi
Obraloženje: Tegobe uzrokovane klimatskim promjenama odavna su zabilježene. Poznato je da se za vrijeme Dubrovačke Republike nije smjelo vijećati ako bi puhalo jugo, a čak se i počinjenim nedjelima sudilo blaže. Svatko od nas zna, ili je bar čuo, za jednu osobu koja rutiniranim simptomima predviđa dolazak nevremena. Češće se to odnosi na fizičke bolove, no sam nagovještaj ponekad je okidač za mijene u raspoloženju. Prvi red u ovom haiku priprema nas na promjenu koja dolazi, ‘okreće jugo’, snažnu osjetilnu sliku koja se dodatno podiže u drugom i trećem redu, na način da čitatelju daje do znanja da se ne radi o izoliranom slučaju, da se ponavlja. Riječ ‘ludilo’ dodatno ojačava trenutak te promjene, kao da je olujno jugo ušlo u um autora koji ga ne može ukrotiti. Empatija društva prema bolovima ili poremećajima koji nisu „vidljivi“ je zanemariva, mentalnom se zdravlju pristupa sa stigmom i osudom, a liječi motivacijskim citatima. U tom smislu ovaj je haiku jednako suvremen i upečatljiv; društvene promjene koje nas konstantno okružuju sve više utječu na duševna stanja. Izuzev adekvatne skrbi, nedostatak protokola sustava, suosjećanja zajednice pa i bližnjih da se s pažnjom i razumijevanjem pristupi ovom gorućem problemu, mnogima se umanjuje i pravo na priznanje, pa i liječenje, te fizički nevidljive, sporo zacjeljujuće, bolesti. Vjerujmo.
Druga nagrada
Đermano Vitasović, Pula, Hrvatska
sa stabla
boje padaju
u svoju smrt
Obraloženje: Dolazak jeseni je i dolazak promjena oko nas i u nama samima. Vegetacija mijenja svoje ruho, dok mnoge životinje skupljaju hranu za zimu ili se pak spremaju na selidbu u toplije krajeve. I čovjek ulazi u razdoblje svojevrsne kontemplacije i smiraja nakon hiperaktivnosti i ludila ljetnog razdoblja. Ograničavanje šumskih boja na uglavnom žuto, crveno i smeđe samo vizualno potvrđuje ujednačenost i odlučnost novog jesenjeg doba. Takva jednosmjerna ulica dovodi do neminovnog ishoda – umiranje i priprema za neko novo rođenje. Osim kratkoga cvjetanja trešanja, u prirodi nema većeg znamena za smirivanje, prolaznost života i nužnost umiranja od mijenjanja boja i padanja lišća u jesen. Tako i u ovom haiku stablo odbacuje svoje lišće, svoje ja i vlastiti bitak da bi onako ogoljeno dočekalo posljednji zimski sud. Ostaju samo sjećanja, boje na tlu, koje polako blijede dok se naposljetku ponovno ne stope sa sivom zemljom iz koje su nekoć nastale. No, to nije nužno kraj. Na prvi pogled suprotstavljeni, život i smrt su međusobno komplementarni te daju jedan drugome smisao. Ponekad treba umrijeti da bi se živjelo.
Treća nagrada
Robert Šimunaci, Zagreb, Hrvatska
trula bačva
onkraj puta
kadaver
Obrazloženje: Haiku autora Roberta Šimunacija jednostavnim i ekonomičnim izborom riječi otvara vječno pitanje prolaznosti i smrti. Listopad je stvarno mjesec u kojemu se ima smisla propitivati kako to haiku pjesnici i čine o promjenama bilo onima u fizičkome smislu, ali i onima transcedentalnima kao što su prolaznost i smrt. Iako “trula bačva” jest materijalni objekt, isto tako se može postaviti pitanje tko je toliko svoje istinske ljubavi posvetio izradi ove “stare bačve”. “Istinska ljubav” je duhovna kategorija sadržana u energetskom polju onoga koji je čini vidljivom izvan svoje tjelesnosti. Otvara se i pitanje da li je smrt tek prolaznost, izvan onoga što predstavlja “propadanje” (truljenje) organske tvari? S druge strane se u trećoj liniji haiku pjesme pojavljuje “kadaver” koji označava mrtvo tijelo; leš, strvinu, truplo. Ovaj odnos “trule bačve” i “kadavera” (trupla) je postavljen u vrlo zanimljiv odnos koji proširuje granice imaginacije u čitatelja i iznenađuje ga mogućnostima koje pjesma nudi za interpretaciju. U čitanju ovog haiku “kadaver” može pripadati vlasniku bačve, njezinu majstoru, ali i bilo kojoj neimenovanoj osobi što i otvara niz potencijalnih “konstrukcija stvarnosti” koje vode proširenju obzora imaginacije “izvan jezičnoga skeleta” haiku pjesme. Sigurno je da nas sklonost da neprestano žudimo za idealima u svojoj ljudskosti vodi prihvaćanju prolaznosti i smrti kao sastavnih dijelova života. Bilo bi zanimljivo konstatirati da je haiku poezija i poezija općenito duhovna (transcedentalna) pobjeda nad prolaznošću i smrću. Upravo ovako vješto ispisani retci haiku pjesme Šimunacija jesu vrijedni, jer poentiraju svojom zrelošću prema vječnim pitanjima kao što su promjene.
Napomena: Nagrađenim autorima će e-diplome biti poslane na njihove mail adrese, a također u ime organizatora autori će na kućne adrese primiti knjige kao dar.
Uredništvo:
Sanela Pliško, Pula
Dejan Pavlinović, Pula,
Goran Gatalica, Zagreb
Knjige za nagrađene autore poklon su Gradske knjižnice Rijeka, stoga koristimo ovu prilku da im se zahvalimo.
.){kind=link}