Brsečka ribarska flota

Prije spajanja s tvornicom ribljih konzervi  Ika, u starom istočno istarskom gradiću Brseču postojale su dvije ribarske kompanije.  Prva je bila „Ribarska zadruga Brseč“ koja je posjedovala gajetu „Inćun“ te ribarske brodove „Mornarica“ ( Marinera), “Labud“ i  „Pastricu“, 17.50 brt.  Drugo je bilo privatno ribarsko poduzeće vlasnika  Dragutina Frankovića  i  Danijela Velčića, koji su posjedovali  dva ribarska broda – „Želante“ i „Marko“ . Kasnije su od „Tk Ika“ kupili brod „MORNARICU“. Ubrzo se „Ribarska zadruga Brseč“  spojila sa „Tk IKA“ koja je preuzela plovna sredstva i zaposlene ljude. Oni su radili kao ribari na njenim brodovima ili u pogonu tvornice ribljih konzervi Iki na preradi ribe.

Ribarski brod “Pastirica” u luci Volosko gdje je Tvornica konzervi Ika imala skladište

Požar na brodu „Pastirica“

Dana 27. travnja 1962. godine oko 00,30 sati ribarska brodica „Pastrica“ bila je usidrena istočno od hridi Njivice i južno od obale otoka Prvića. Sedam članova posade pripremalo se za početak ribolova. Trebalo je što prije početi sa ribolovom, izvaditi mreže , pripremiti brod za plovidbu, te krenuti prema luci Ika da ulovljena riba stigne što svježija za preradu konzerviranja. Brodski  feral je svijetlio i obasjavao more i brod. Bila je to neobično mirna noć bez vjetra, vladala je potpuna bonaca. Ribari su vrijedno su radili , bit će dobar ulov.

Ribarima je počelo smetati jako svjetlo ferala, te ga je neko otišao zakrenuti. Prilikom okretanja ferala pukla je spiralna bakrena cijev za dotok petroleja u lampu ferala. Pošto ribarski feral radi na principu let lampe, petrolej je pod pritiskom koji se stvarao ručnom pumpom  počeo u mlazu špricati po užarenoj mrežici lampe ferala i odmah se sve zapalilo. Plamen  se proširio na obližnji rezervoar s petrolejem koji je ubrzo eksplodirao. Posada i da je htjela gasiti nastali požar nije imala čime. Primitivni aparat za gašenje bio je smješten negdje u strojarnici,  a vedrice za vodu nisu bile pri ruci da bi se pokušalo bilo kakvo gašenje. Ventil za zatvaranje petroleja bio je sav u plamenu. U nemogućnosti gašenja plamen koji se brzo širio po drvenoj oplati broda zahvatio je i uskladištene drvene kašete na krovu i sa strane nadgrađa. Posada je u panici napustila brod ukrcavši se u dva brodska čamca vezana za njega.

„Skoro smo glavu zgubili“

Jedan od čamaca bez problema se otisnuo od gorećeg broda. U drugome čamcu motorist Ivan Vitas nikako nije mogao odvezati mokri čvor užeta, kojim je barka bila vezana za krmu broda. Netko mu je dodao nož i rekao: „Reži uže!“. Ivan je počeo rezati, ali nož jednostavno nije rezao. Ribar Milan Jurovac  tada je glasno rekao Ivanu: „Obrni nož!“. Uže je bilo za čas presječeno. U barci se osjetio smrad spaljene ljudske kose. Netko je prokomentirao:  „Skoro smo glavu zgubili “. Odveslali su pedesetak metara od gorućeg broda na kojem se požar širio velikom brzinom, otkuda su nijemo promatrali kako njihov brod postaje buktinja. Odjednom je došlo do jake eksplozije i, prema pričanju očevidaca, bačva s rezervnim brodskim gorivom odletjela je visoko u zrak i pritom razorila brodsko drveno nadgrađe i pojačala požar. Do šest sati brod je u potpunosti izgorio te potonuo na dubinu od oko šezdeset metara na približnoj poziciji, 44,54N.14,47,12E. Oko sedam sati u pomoć im je stigao ribarski brod „Pišmoj“  vlasništva Ribe Rijeka, te su barke i posada stavljeni u tegalj. Plovidba je bila mirna, odtegljeni su u luku Krk. U Krk su stigli prije podneva. Posada se okrijepila te su izvijestili kapetaniju o događaju.

Nevera

Poslijepodne istog dana vrijeme je postajalo sve lošije.  Bez obzira na nadolazeću neveru odlučeno je da se posada ukrca na ribarski brod „Kostelj“ a barke uzmu u tegalj. „ Kostelj“ je bio, kao i „Pastrica“, vlasništvo „Tk Ika“, a sva posada je bila s otoka Krka . Trebalo je otploviti za luku Volosko gdje je „Tk Ika“ imala skladište . Od samog početka plovidbe imali su loše more koje je postajalo sve gore. Plovidba je postala nemoguća po takvom nevremenu, barke u teglju su još više otežavale plovidbu,  sve više su se punile vodom i nije ih se moglo kontrolirati. Brod se jedva držao u plovidbi. Veliki valovi zapljuskivali su vrata brodske kuhinje i voda je pomalo prodirala u brod. Odlučeno je da se uplovi u luku Malinska.
Svi su odahnuli kada su kasno popodne uplovili u luku, posebno članovi posade „Pastrice“, kojima se činilo da su već nekoliko sati na rubu života i smrti. Iako je to bilo vrijeme vrlo sporog kretanja informacija, čim su pristali do njih je došao lučki kapetan te ih iznenađeno gledao i saslušao njihove doživljaje. Kada su posade vezale brod i barke, lučki kapetan im je prepričao tragičan događaj koji se desio u vrijeme njihove borbe za preživljavanje na moru između  Krka i  Malinske.

Ispričao im je da je nestala barka kod otočića Trstenik s petnaest učenika Lošinjske srednje škole koji su se vraćali na otok Rab za prvomajske praznike.

Tragedija u  Kvarneriću kod otočića Trstenik

Dan 27. travnja 1962. ostao je zauvijek u sjećanju posade Pastrice, ali i stanovnika otoka Lošinja i Raba. Orkansko popodnevno nevrijeme,  jedno od onih što munjevitom brzinom, snagom i nenadanošću donose strah i smrt, potopilo je i odnijelo u dubine pobješnjelog mora, nadomak otočića Trstenika, petnaest mladih života.

Svi su oni bili učenici Malološinjske, tada Ekonomske i Pomorske škole, djeca u dobi od jedanaest do devetnaest godina. Odlazili su kućama, na rodni otok Rab, kako bi tamo u svojim mjestima, sa svojim obiteljima, u veselju proveli prvosvibanjske praznike. Krenuli su iz lučice Sveti Martin u drvenoj barci dugoj pet metara, vlasnika Josipa Španjola. U barku se ukrcalo i isplovilo prema Rabu deset djevojčica i osam dječaka. Od devetnaest putnika nesretne barke, spasilo se samo troje. Ostalih petnaestoro učenika, zajedno s vlasnikom barke  more  je nepovratno uzelo u tajne  morskih dubina.

Sudar na moru

Članovi posade nijemo su slušali te se prisjetili i shvatili koliko su u stvari sretni. Samo dva mjeseca prije kada su ribarili u noćnim satima između Raba i Cresa, nenadano  je na „Pastricu“ naletio španjolski brod  MV „Virgen de Valme“. Od siline udarca  „Pastrica“ je snažno odgurnuta, jako se zaljuljala. Tri ribara popadala su u more. Veliki brod nije se zaustavio, nego nastavio putovanje. Na kraju je sve prošlo dobro, ribari su se bez ozljeda popeli na Pastricu, brod koji je imao samo velike ogrebotine na provi.

Isti dan posada „Pastrice“ vezala se u Rijeci i prijavila pomorskim vlastima sudar s velikim nepoznatim brodom. Rečeno im je koji je to brod . Prilikom odlaska , vidjeli su brod u luci na vezu, a netko od ribara rekao je: „prokleti španjolac“ – misleći pritom na brod.

Bio je to MV „Virgen de Valme“, Španjolska, izgrađen 1959 godine, imao je 686 br.t.

MV „Virgen de Valme“

Nekoliko godina kasnije, 1969. u mjesecu rujnu brod je bio na putu iz Norrköpinga  (Švedska) za Lisabon, natovaren drvenom građom i balama papira. Potonuo je u blizini Corrubeda, Galicija (Španjolska), nakon sudara s grčkim teretnim brodom  “Mekalla”. Nije bilo žrtava.

Poslije tih nemilih događaja i gubitka značajnog  plovnog sredstva „Tvornica konzervi Ika“ kupuje od Ribe Rijeka ribarski brod „Bijelac“ na kojem plovi posada Pastrice. Govori se da ribarski brod „Bijelac“ nikada nije mogao nadoknaditi  „Pastricu“ zbog lošeg motora, ali što se tu moglo – ploviti i raditi se moralo.

Posada ribarskog broda „PASTRICA“:  Anton Uhač (Podin) – zapovjednik,  Ivan Vitas – motorista, Emil Franković- ribar,  Vinko Uhač- ribar, Josip Škalamera-svijećar, Ivan Jurkovac Franković – ribar  i  Mario Jedretić – ribar.

PROČITAJTE JOŠ: ZLA KOB PAROBRODA “SRBIN”

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here