Posljednjih godina često slušamo o nekakvim treking utrkama, trail utrkama… za neupućenog laika sve je to nekakvo trčanje po prirodi… što teže to bolje… čini se.
No, o čemu se zapravo radi? Sve je veći broj poklonika boravka u prirodi, a i sporta se manje klonimo nego ranijih godina. Postajemo li manje sjedilačka nacija i ovisnici o dnevnoj ili tjednoj dozi sporta?
ŠTO JE TREKING? ŠTO SU TREKING UTRKE?
Treking je fizička aktivnost koja podrazumijeva kretanje na nogama: hodanje, planinarenje ili trčanje po najrazličitijim prirodnim terenima – planinama, brdima ili ravnicama, po označenim ili neoznačenim stazama, bez pomoći ikakvih sredstava kretanja – osim vlastitih nogu. Pri tome se snalazi uz pomoć zemljovida, kompasa, GPS-a, uz to propisana je obavezne osobna oprema i zaliha hrane i vode.
Treking utrke mogu biti različitih dužina, od 10km pa do čak 100 milja. Namijenjene su svim profilima natjecatelja: od turista, rekreativaca i ljubitelja prirode do vrhunskih sportaša. Utrke se održavaju na najrazličitijim prirodnim predjelima, u raznim vremenskim uvjetima i godišnjim dobima.
Pravila nalažu da natjecatelji o određenoj težinskoj kategoriji koju su odabrali u zacrtanom vremenskom roku moraju proći zadane kontrolne točke koje obilaze na način kako propisuje pravilnik svake pojedine treking utrke. Natjecatelj koji najbrže prođe kontrolne točke i zadovolji sve uvjete sukladno pravilniku svake pojedine utrke je pobjednik. Treking kao disciplina konceptualno je inačica „traila“, koji za razliku od trekinga, ima službeno označenu stazu i okrijepne stanice te se natjecatelji ne moraju dodatno orijentirati uz pomoć kompasa i zemljovida niti nositi sa sobom dodatne zaliha hrane i vode.
Na trail i trek utrkama postoje kontrolne točke koje postavlja organizator utrke. Kontrolne točke mogu biti točke s postavljenim perforatorima, gdje natjecatelj sam perforira kontrolni listić koji mu je priredio organizator ili točke “žive” kontrole gdje kontrolor zapisuje prolazak natjecatelja. Kod trail utrka kontrolne točke se uglavnom obilaze redosljedom, dok kod treking utrka to nije slučaj. Kada natjecatelj stigne na cilj, dužan je pokazati svoj kontrolni listić gdje mu se provjeravaju kontrolne točke.
OPREMA ZA TREKING/TRAIL UTRKU
Što vam je potrebno da se upustite u ovu vrstu avanture u prirodi?
Dok je oprema za cestovno trčanje prilično jednostavna i nezahtjevna, za višesatno trčanje šumom, škrapama ili kamenjarom ipak se treba malo bolje pripremiti. Najbitnije su dobre trail tenisice prilagođene terenu sa adekvatnim potplatom kako bi se osiguralo bolje prianjanje za podlogu, veću stabilnost i izdržljivost.
Ono po čemu se trail oprema uvelike razlikuje od cestovne je ruksak. On je potreban jer na duge utrke treba nositi puno tekućine, nešto hrane, prvu pomoć i tako dalje. Ruksak je anatomski i malen, sadrži mijeh za vodu i puno džepića iz kojih je lako prilikom kretanja uzeti ono što vam treba (gelovi, bočice i slično). Malim pomičnim kopčama ruksak se učvrsti preko prsa kako ne bi previše poskakivao prilikom trčanja. Na kraćim trailovima ponekad nije potreban ruksak nego se bočice mogu nositi u pojasu koji se stavi oko struka ili u ruci. Smeće (prazne boce, omoti od gelova) se obavezno nosi u ruksaku do cilja – nikako se ne smije odbaciti u prirodu!
Također, pametno je ponijeti i vjetrovku koja štiti od kiše i vjetra jer se uvjeti na stazi mogu znatno mijenjati od podnožja prema vrhovima planine. Neki trail trkači sa sobom nose štapove za trčanje. Oni su korisni ako staza ima puno strmih uspona i silazaka – u suprotnom su samo dodatni teret. Inače služe za osiguravanje ravnoteže i stabilnosti i kao potpora pri penjanju. Odjeća je većinom slična uobičajenoj za trčanje, uz preporuku da ima reflektirajuće dijelove i da se skinu sve etikete kako ne bi došlo do nepotrebnog žuljanja. Pametno je nositi kapu ili višenamjensku maramu (buff) – u slučaju jakog sunca za zaštitu ili u slučaju hladnoće za grijanje. Također je i preporuka koristiti kompresijsku opremu (za potkoljenični i natkoljenični dio, te trup i ruke). Ako se radi o utrci koja se u bilo kojem dijelu trči po noći, treba imati čeonu lampu, a preporučuje se nositi je uvijek jer se nikad ne zna u kakvoj se situaciji možete zateći. Ono što još spada u obaveznu opremu na većini utrka su zviždaljka, astro-folija, prva pomoć (flasteri, gaze, sredstvo za dezinfekciju), karta, mobitel s dobrom i napunjenom baterijom i ogledalce. Zviždaljka je korisna u slučaju da se zalutate, a u većini slučajeva nalazi se ugrađena u remen ruksaka.
Iako se čini da opreme ima puno, sve osim tenisica i odjeće koristit ćete više godina pa se početna investicija u kvalitetu svakako isplati dugoročno.
TREKING LIGA
Trenutačni trend Treking lige je da se utrke sve više okreću prema „trail“ konceptu, što donosi dodatnu zanimljivost ovom natjecanju, zbog šarolike ponude koncepta koju ima svaka pojedina utrka.
Treking je u Hrvatskoj kao zasebna sportsko-natjecateljska disciplina nastao iz multidisciplinarnog koncepta pustolovnih utrka Bjelolasica (2000.-2001.) i Terra Incognita (2002.-2008.) koji su Joško Božić i Šimun Cimerman primijenili u Hrvatskoj, nakon što su se kao članovi prvog hrvatskog pustolovnog tima natjecali na najtežoj svjetskoj pustolovnoj utrci Eco Challenge u Maroku 1998. i u Patagoniji 1999.
Prva treking utrka u Hrvatskoj je Velebitski treking, realizirana 2003. godine, dok je Treking liga utemeljena 2005. godine kao skup treking utrka povezanih u jedinstvenu natjecateljsku ligu.
Izvori: outdoor.hr, dalmatinskatrailliga.com
