ZLA KOB PAROBRODA “SRBIN”

Stradanje parobroda „SRBIN“

Strahovita eksplozija potresla je brod. Strka, jauk, zapomaganje. U paničnom smrtnom strahu jedna jedina misao zaokupila je putnike i posadu- spasiti goli život. Ali to ostane samo misao. Nakon nekoliko minuta plavetnilo mora progutalo je i ovu žrtvu. I dok još pramcem urezani tragovi pjenušave brazde nisu ni počeli blijediti s morske površine, parobrod „ Srbin“ sa posadom i putnicima, njih dvadeset troje, ležao je na morskom dnu,  na preko dvadeset metara dubine.

To se dogodilo u predvečerje 6.lipnja 1947. godine. Parobrod „Srbin“ plovio je između svjetionika Spena i rta Glavotok nedaleko obale otoka Krka, naletio na zaostalu minu i za kratko vrijeme potonuo. Toga dana parobrod je dovezao u Split izletnike iz Haife i Aleksandrije na putu za Zagrebački velesajam. Putnici su željeznicom nastavili put  za Zagreb, a brod je produžio plovidbu na svojoj redovnoj liniji za Rijeku. S njim su se u domovinu vraćali mnogi iseljenici. Srećom, većina se iskrcala još u Splitu i tako izmakla zloj kobi.

Parobrod„Srbin“ i njegova posada mirno su plovili ne sluteći da su im sati, pa i minute odbrojeni. Iako je sjekao more očišćenom rutom, ipak nije izbjegao sjemenu smrti posijanom u ratu. Jedna  od preostalih mina, dokotrljana pjenušavim valovima do obala otoka Krka, bila je dovoljna da presječe nit života dvadesetorici ljudi. Dani su se smjenjivali jedan za drugim. Novi i novi brodovi dnevno su plovili istom rutom. I jedino je krmeni jarbol „Srbina“ koji je virio tri metra iznad morske površine na oko sto metara od rta Glavotok  podsjećao pomorce i putnike na nedavnu katastrofu.

Život je tekao dalje, a veo zaborava počeo je polako prekrivati ovu sliku užasa i smrti. Suza sa zaplakanih lica majki i očeva, žena i muževa, braće i sestara pomalo su se sušile, mada im je teška bol  još uvijek  grčila srce. A tada je na javu izbio jedan detalj, koji je osvježio sjećanje na grčevitu borbu za goli život.

Zastava na pola koplja

Ronilac ing. Karlo Baumann je nekoliko dana iza nesreće dobio zadatak od poduzeća „Brodospas“ da izvidi položaj, stanje i oštećenje potonulog broda radi vađenja iz mora. Uskoro zatim već je bio na morskom dnu pored “Srbina“. Obilazeći brod nije naišao na ništa neobično. Nije mu to bio ni prvi ni zadnji put da izviđa potopljene plovne objekte u Jadranu. Prvi rezultati već su utvrđeni – parobrod „Srbin“ leži pramcem na dvadesetpet metara, a sa krmom na dvadesetjedan metar dubine.   Brod „Srbin“ bio je prvi veći brod kojeg će Brodospas podići sa tolike dubine. Čitav pramac bio mu je raznesen eksplozijom, tako da je Baumannu odmah bilo jasno da se neće moći primijeniti klasična metoda krpanja oplate i dizanje broda vlastitim uzgonom.

Jaka podvodna struja otežavala je kretanje ronioca.  Međutim, voda je bila kristalno čista, a vidljivost odlična. Ing. Karlo Baumann popeo se na brodsku palubu. Kroz odškrinuta vrata ušao je u salon. Za njim se vuklo gumeno crijevo kojim prima zrak. Oprez iznad svega! Zaplete li crijevo ili ga prignječi ili presječe o neki oštri predmet, smrt je neizbježna. Ali, na to ne zaboravlja ni jedan ronioc, pa ni Baumann.

Iz salona je prešao u smočnicu. Razbacani i razasuti sanduci svakovrsnih konzervi i boca piva, vina, likera ukazali su mu se pred očima. Biti će to dobra marenda, za čitavu ekipu. Putem telefona izvijestio je kolege na površini o bogatom nalazu. I dok je Baumann, prebirajući konzerve, u glavi već stvarao bogat i raznovrstan meni,  gore na barkasi živo su komentirali čega će se prije latiti. Uskoro je sanduk bio pun raznolike hrane i pića. Sve je bilo spremno da se odvuče konopcem na barkasu.

Ronilac umalo zaglavio u olupini

Odjednom tresak… nekoliko sanduka srušilo se pred izlaznim vratima i zamalo da ih nije priljubilo uz okvir. Ništa zabrinjavajuće na prvi pogled. Ing. Karlo Baumann pokušao je otvoriti vrata. Nisu se pomakla ni milimetra. Pokušaje objema rukama. Uzalud. Za tren oka hladni znoj oblio mu je lice pod ronilačkom kacigom. Bacio je  pogled na dovodnu cijev za zrak – tek što nije prignječena. O situaciji je već bila upoznata  čitava ekipa na morskoj površini. Odjednom je nestalo osmjeha s njihovih usana, koji su maločas izazvali komentari o bogatoj marendi. Pogledali su se nijemo i zabrinuto. Tek tiho odbijanje sitnih valova o barkasu remetilo je tišinu.

Ronilac se preznojavao i od napora i iz straha pred neizvjesnošću. Opirao se nogama o zidove smočnice, a rukama iz petnih žila pokušavao odgurnuti vrata. Opet ne ide. Još jedanput, dvaput…. I kada se našao na rubu snaga, vrata se odškrinuše. Ne mnogo, ali ipak toliko da je mogao s olakšanjem uzdahnuti – spašen sam.

Tek što se provukao kao miš uskim otvorom i ponovo izbio na palubu potonulog broda, nastavio je s izviđanjem. Tamo negdje pod pramcem naišao je na ljudsko tijelo. Prignječen odvaljenom drvenarijom i željezom ležao je na leđima raširenih ruku. I dok se ing. Karlo Baumann mučio da oslobodi leš , radoznale ribe kružile uokolo i promatrale nepoznate i nepozvane goste u njihovom carstvu. Uskoro je utopljenik bio otpremljen na površinu. Bilo jer vrijeme da i ronilac izroni, jer je već bio dugo pod vodom. Ali nekako mu se nije dalo. Želio je još izviditi krmu broda.

Jezivo otkriće

Lagano je koračao neoštećenom brodskom palubom. Odjednom ga je steglo u srcu, krv mu se sledila u žilama, a kosa nakostriješila pod ronilačkom kacigom. Na krmenom koplju lepršala je državna zastava, a pored nje je stajao čovjek razrogačenih očiju. Morska struja igrala se s pramenovima kose. Raširenih ruku grčevito se držao se brodske ograde. Je li ovo san ili java?!
Jednoličan šum zraka u kacigi i klokotanje vode prouzrokovano izdisanjem uvjerili su ga da ne sanja. Pomalo se pribrao i lagano se približio mrtvom čovjeku. Srednjih je godina. Vjerojatno neplivač i zato se grčevito uhvatio brodske oplate kada je brod tonuo.

Koliko sličnih primjera je vezano za eksploziju mine i potonuća broda! Koliko ih je odjednom našlo smrt, a koliko ih se tek ugušilo da ih zatim jaka podvodna struja izbaci na milost i nemilost morskim valovima koji im zametnu trag. Baumann se primakao krmenom koplju. Još jednom baci pogled na čovjeka, kojemu se već odavno skrutila krv u žilama, i spusti zastavu na pola stijega. Time je odao počast i drugu pored sebe i svima onima koji su sa „Srbinom“ našli grob u plavom Jadranu.

Prišao mu je da ga oslobodi ograde. Teško mu je odijeliti ga od mjesta koje nije htio napustiti ni po cijenu smrti. I dok su drugovi na barkasi konopom izvlačili čovjeka sa morskog dna da ga predaju majci zemlji, mrtvima se i dalje na pola kopla vijala zastava pod morem.

Podizanje potopljenog broda

Brod je podignut s morskog dna 1952. godine, prvi put isprobanom  metodom dizanjem pomoću cilindara u etapama. Taj se način u cijelosti potvrdio kao uspješan i kasnije se koristio u svim većim pothvatima. Pomoću četiri velika cilindra, izvršena je prva faza podizanja trupa tako da se brod uzdigao za osam metara. Tada je povučen na pliću vodu gdje je položen na pripremljeno dno. Tamo je nastavljeno sa drugom fazom vađenja, kod čega je brod podignut tako da je glavna paluba došla na razinu površine mora. Ponovo je trup kojeg drže cilindri otegljen do same obale u zaštićeni zaljev Malinske.

Brod „Srbin“,  putničko-teretni parobrod od 982 brt., nakon obavljenog vađenja nije upućen u brodogradilište radi obnove , nego u rezalište jer je bio previše oštećen.  Koristi ovog rada bile su ogromne, jer je iskušana i provjerena nova znanstveno razrađena metoda što su ih pripremili Brodospasovi stručnjaci ing. Adam Armanda (rodom iz Moščeničke Drage), ing. Karlo Baumann (otac naše povjesničarke umjetnosti Daine Glavočić Baumann, i ing. Ivan Fabrio  (otac našeg književnika Nedjeljka Fabria), za daleko veće zadatke vađenja i spašavanja potopljenih brodova.

Tragična sudbina Karla Baumanna  (1914-1954)

Naš najveći stručnjak za ronilaštvo onog vremena, inženjer  u“ Brodospasu“ od 1947 do tragične smrti. Dana 7.srpnja 1954. u gradskoj luci u Splitu nalazio se pred isplovljenjem  brod „Žuženberg“ali nije mogao isploviti zbog kvara na usisu mora za hlađenje strojeva. Baumann je skočio u more, u lakoj ronilačkoj opremi zaronio na maloj dubini iz koje više nije isplivao dok ga nisu izvadili mrtva. Na mjestu udesa postavljena je spomen ploča u znak sjećanja na ovoga vrsnog stručnjaka u ronjenju i jedrenju.

Ing.Karlo Baumann sudjelovao je u mnogim pothvatima vađenja i spašavanja brodova, organizirao je i predavao na mnogim ronilačkim kursevima. Tvonica Pirelli je za Baumana izradila posebno ronilačko odjelo. Kod nas je bio pionir profesionalnog autonomnog ronjenja. U to vrijeme surađivao je s istraživačem J. Cousteauom.

Nakon velikog sprovoda na koji je došlo pola Splita, tijelo je brodom Dalmacija prenijeto u Rijeku. Ing. Karlo Baumann sahranjen je  na mjesnom groblju u Malinskoj na otoku Krku.  Tijekom  održavanja posmrtnih ceremonija na svim plovnim jedinicama i objektima poduzeća Brodospasa zastave su spuštene na polja koplja,  tom gestom je kolektiv dao počast svome mrtvom drugu.

Da bi se odužili svojim poginulim pomorcima kolektiv Jadrolinije je u povodu Dana mornarice 10.rujna 1960. godine podigao na groblju u Malinskoj na otoku Krku spomenik. Na spomeniku su upisana i imena kapetana broda Gligorije Setenčić i još osamnaestorice članova posade p/b „SRBIN“ koji su poginuli u toj najvećoj pomorskoj nesreći Jadrolinije.

PROČITAJTE PRETHODNI TEKST SLAVKA SUZIĆA:

BROD BRIONI POTONUO ISPRED RIJEKE – NIJE DUGO OSTAO NA DNU