GRAD KOJI TEČE

Hirovita Rječina

Rječina, ta na momente hirovita rijeka, dugo Rijeci daje svoju vodu, a riječkoj industriji energiju preko ugrađenih tehničkih uređaja duž njena toka – posebno Tvornici papira koja se opskrbljivala vodom preko ugrađenih akvedukata na Marganovu. Ali bila je također i kobna, razorna i uništitelj ljudskog rada u Tvornici i života i imovine građana Rijeke. Vrlo stari, visoki, čvrsti i dobro izgrađeni zidovi njena korita ukazuju na predostrožnosti koje su svojevremeno poduzete u svoje kako bi je uvijek zadržali u njenom koritu. Međutim, u povijesti grada Rijeke i Tvornice papira dešavalo se da je vodena stihija bila jača i opasnija nego što je čovjek predviđao, pa nisu pomogle ni poduzete mjere obrane. Opisat ćemo nekoliko izljeva Rječine, što će, uz ostalo, ostati opomena sadašnjim i budućim generacijama, da ne zaborave da im je Rječina uvijek potencijalna opasnost.

Bujice, izlijevanje i porušeni most

Rječina je 10. i 11 studenog 1852. godine  naglo nabujala i izlila se na tlo Tvornice papira. Nanesena je ogromna materijalna šteta, uništene su  velike količine gotove robe i sirovina, a strojevi su morali biti djelomično demontirani. Proizvodnja je privremeno stala . Bila je to prva velika nesreća za 30 godina postojanja Tvornice.

Iznenada, 18. studenog 1883. godine Rječina je opet nabujala te se izlila u svome donjem toku i poplavila Tvornicu papira. Znatno su oštećene zgrade i strojevi. Srušen je most preko Rječine, izgrađen samo pet godina ranije. Uništene su cijevi za dovod čiste vode u Tvornicu. Proizvodnja je obustavljena na duže vrijeme. Obnova je tražila velika ljudska odricanja i znatna novčana sredstva. Štete su bile tako velike da se čak postavljalo pitanje – da li uopće obnoviti Tvornicu. Ipak, obnovljena je i modernizirana. Poduzete su veće mjere osiguranja i sagrađeni jaki i visoki zidovi neposredne uz obale Rječine , naročito  u gornjem djelu tvorničkog prostora gdje se tada nalazila glavnina strojeva i objekata. Ti zidovi i danas čvrsto stoje.

Grad koji teče na povijesnim fotografijama

Iz sačuvanih fotografija koje se nalaze na zidu upravne zgrade JVP  Grada Rijeke, može se zaključiti da je Tvornica papira doživjela poplave  26.-28.  listopada 1885. godine, kao i 1886. godine. Nema pisanih podataka, ali fotografije ukazuju na ozbiljnost događaja koji su vjerojatno oštetili i  Tvornicu papira.

Prva fotografija prikazuje poplavu Rječine u krugu Tvornice papira na dan 26.-28. listopada 1885. godine. Riječki vatrogasci četiri dana i noći nadljudskim naporima spašavali vodenom bujicom ugroženo područje Grohovo i „mlinove“, izvorni naziv za područje od Školjića do Tvornice papira.

Druga fotografija prikazuje vatrogasnu intervenciju kod spašavanja stanovništva  preko nabujale Rječine na kraju (nizvodno) Tvornice papira Rijeka 1886. godine. Poplavljena je bila i cijela Delta s dijelovima grada.

Žrtve divlje rijeke

Zbog velikih kiša i proloma oblaka u slivu Rječine od 18.-20. listopada 1898. godine ta je divlja rijeka još jednom nabujala i izlila se iz svoga korita . To je bila poplava sa najvišim vodostajem do sada, pa je to i označeno simboličnim kamenom što je ugrađen na lijevoj strani Rječine na Marganovu, da ostane kao vječna opomena na vodenu stihiju. Ta poplava bila je velika nesreća za grad Rijeku. Najstariji ljudi ne pamte takvo nevrijeme, kakvo je bjesnilo 19. listopada na Rijeci i po Kvarneru. Kiša je nekoliko dana neprekidno padala, Rječina je rasla , a 20. listopada prelila se iz korita i time prouzročila veliku nesreću. Najgore je bilo oko 11 sati prijepodne. Za čas se pretvoriše ulice u bijesne potoke, a vodeni je element haračio sve što mu je bilo na putu. Svi dućani su potopljeni, a većina trgovaca jedva je iznijela živu glavu. Vatrogasci, redarstvo, lučki piloti i vojska , svi su u prvi mah pritekli u pomoć – a pomoći je trebalo odjednom i svugdje. Silna bujica odnijela je dvije gospođe koje su se udavile. Mrtvo tijelo jedne nesretnice zaustavili su vatrogasci, inače bi je bujica odnijela u more. Drva, balvani, daske, drvene ograde, konjske lešine, bačve, i ostalo je sve pomiješano i porazbijano plovilo po ulicama grada.

Cijeli grad pod vodom

U tvornici tjestenine bujica je odnijela cijeli vagon robe, a u skladištima šećera, brašna i druge uvezene robe nanesena je ogromna šteta. Posvuda se se nataložile ogromne količine mulja. Na Fiumari mnoge su kuće bile do krova pod vodom. Potopljeno je Korzo gdje je voda bila do koljena, te  Školjić i Mlaka. Posvuda se moglo vidjeti muškarce, žene, djecu kako na prozorima vape za pomoć, jer iz kuća se nije moglo nikuda. U mnogim obiteljima sa strahom se očekivalo djecu, koja su se morala vratiti iz škole. Po svim gradskim školama bilo je neopisivo teško stanje. Učitelji i učiteljice i sami u teškom stanju, teškom su mukom zadržali prisebnost duha , te tješili i mirili djecu. Djeca iz jače stradalih dijelova grada ostala su skoro cijeli dan u školi, te im je tamo pružena i okrjepa. Najviše su u Rijeci oštećena Tvornica papira i Tvornica duhana, te tvornica sapuna i Bakarčićeva tvornica kože. U cijelom gradu nije bilo dućana koji nije bio oštećen. Mnogi malo obrtnici ostali su bez svega. Užasan je prizor bio kad se utopilo deset konja iz Komaićeve štale, koje je sve bujica silnom brzinom odnijela. Telefonska je mreža po cijelom gradu razrušena. Grad je pretrpio ogromnu štetu.

I Sušak je mnogo pretrpio. Svi podrumi su do vrha puni vode. Kod spojnog mosta između Rijeke i Sušaka voda je narasla do 60 cm visine, a most je neprohodan. Na stupovima mosta naslagala se prava barikada papira iz Tvornice, a daske, drvlje, i drugo udaralo je o most tako dugo, dok se napokon, uz veliki štropot, nije srušio u podivljale valove bujice.

Redarstvo i vatrogasci vršili su s velikom požrtvovnošću i ogromnim naporom službu spašavanja. Bez vatrogasaca i njihovih sprava za spašavanje bili bi sigurno zaglavili: Marija Krak, Marija Krafele, Nikola Franović, Franjo Franović, Kuzma Petrić sa obitelji, Srećko Turina i obitelj Margoni.

U riječko- sušačkoj okolici te na Grobniku šteta je također velika.

Tvornica papira na rubu propasti

Ova poplava je nanijela Tvornici papira ogromne materijalne štete, veće nego ikada do sada. Porušeno je 50 metara zaštitnog zida na obali Rječine i most (po drugi put). Vodom i muljem oštećena je glavnina strojeva za pravljenje papira, kao i mnogo manjih motora. Jako je oštećena nova elektrana, a radovi su obustavljeni na tri mjeseca. Obnova je zahtjevala izvanredno velika sredstva koje vlasnici nisu mogli osigurati. Tih godina vladala je kriza papira na svjetskom tržištu i tvornica se našla u najtežem položaju od osnivanja. Ta dva momenta bila su presudna da se tadašnji vlasnici prevedu u dioničko društvo, jer sami nisu mogli podnijeti postojeće teško stanje.

Ričina je divljala

Osim u Rijeci gdje je od izljevanja Rječine šteta bila oko dva milijuna forinti, veliku štetu pretrpjela je i Kastavština posebno Klana i Lisac gdje se istovremeno izlila Ričina.

19. listopada 1898. godine nabujala Ričina u svom je toku srušila četiri mlina, razorila putove, porušila zidove, odnijela plodnu zemlju itd. U Liscu je poplava učinila mnogo štete, uništena su polja s kupusom, krumpirom i ostali plodovi; ljudi su ostali bez ljetine. Najviše je stradalo selo Klana i upravo je čudo da nitko nije izgubio život, što bi se sigurno dogodilo da se oblak prolomio po noći umjesto po danu. Cijela Klana bila je jedno jezero, po kućama je bilo vode i do metar visine. Razorila je sve zidove oko kuća i vrtova, ispremještala plodnu zemlju, uništila ljetinu, grozno razorila ceste, porušila veliki most iznad Klane. Procjena je bila da je šteta računajući i četiri mlina sedamnaest tisuća forinti. Uzevši u obzir slabo ljeto, ova poplava bila je težak je udarac za nesretni puk. Općina Kastav obratila se posebnom molbom na C. K. ministarstvo za što obilniju i brzu pomoć da se pomogne ovom čestitom puku.

Zlatna knjiga riječkih vatrogasaca

1890. godine Riječki vatrogasci „Corpo pompieri Municipali“ uvezali su „Zlatnu knjigu“ koja je izložena u staklenom zidnom ormaru u JVP Grada Rijeke. Smisao zlatne knjige bio je da se zlatnim slovima u krasopisu upisuju imena i djela najhrabrijih vatrogasaca cijelog „Corpa“.

Na Sjednici  1898. godine odlučeno je da se u „Zlatnu knjigu“ upišu idući obveznici:

1. Narednik MICHELE BENUSSI za različita djela hrabro izvršena, a koja su opasna za život.
2. Časnik Uff. ARTURO CLAUTI i dobrovoljni vatrogasac FRANCESKO MISQUR koji su izbavili od sigurne smrti prodavača duhana Paolina Rocco u predvorju kuće „Jakovčić“.
3. Starješina FRANCO STEFANO i plaćeni vatrogasac DOMENICO PETERIN za dijela kod spašavanja prilikom požara na kući „Palase“.
4. Starješina GABRIJELE LARCET i vodnik ANTONIO CETTINA za sva djela spašavanja izvršena pod vodstvom MICHELE BENUSSI u prostorima stare plinare.
5. Vodnik ANTONIO CETTINA, za istaknutu veliku hrabrost , riskirajući svoj život, u poplavama 1885. i 1886. u mjestu Grohovo i na mlinovima, gašenje požara u skladištu VI „Adrija“ 13. i 14. kolovoza 1894. godine, te kod gašenja lučkih skladišta 23. ožujka 1898. godine. Pohvaljen je za hrabrost kod velike poplave u Rijeci od 18.-20. listopada 1898. Godine

Riječki junak Antonio Cettina

Narednik „Antonio Cettina“ ostavio je duboki trag U Riječkom vatrogasnom korpusu (Corpo dei pompieri Fiume). U riječke vatrogasce dolazi 30. studenog 1884. godine kao dobrovoljni vatrogasac. Za svoj rad i hrabrost nosilac je mnogih pisanih pohvala, dobivao je i novčane poklone. Za svoju revnost i hrabrost zaslužio je čast da  mu  ime bude upisano u „Zlatnu knjigu“ vatrogasaca dobrovoljaca (Vigili volontari Fiume). Veliko poštovanje, uvažavanje imao je od kolega vatrogasaca i nadređenih.

Antonio Cettina odlazi u mirovinu 23. siječnja 1924. godine kada je dostigao granicu od 63 godine života. Dobitnik je srebrne i zlatne medalje za hrabrost prilikom različitih katastrofa, kod gašenja požara , poplava, spašavanje ljudi, transport ranjenika. Od grada dobiva zasluženu mirovinu tako da može pošteno živjeti u starosti u svojoj velikoj obitelji. Proglašen je za počasnog „Vatrogasca volontera“ tako da je ostao i dalje dio  slavne institucije „Riječke vatrogasne postrojbe – Riječkih vatri“ kao volonter.

PROČITAJTE PRETHODNI VREMEPLOV SLAVKA SUZIĆA:
GDJE JE BROD SOFIJA?