Na 5. po redu natječaj „Haiku krugova“ odazvalo su se ukupno 88 autora iz Hrvatske i regije. Tema natječaja za mjesec rujan je bila zadana sezonskom riječi (kigom) za jesen – Mliječni put ili sumrak. Uredništvo u sastavu: Sanela Pliško haiku pjesnikinja iz Pule, Dejan Pavlinović haiku pjesnik iz Pule i Goran Gatalica haiku pjesnik i književnik iz Zagreba jednoglasno je odlučio dodijeiti tri nagrade najboljim haiku radovima kako slijedi:
Prva nagrada
Sovjeta Grubešić, Bukovac, Srbija
prljave naočale –
sav u nebulama
Mliječni put
Obraloženje: Ako su oči ogledalo duše, onda su naočale možda prizma kroz koju duša isijava svoje jastvo. A opet, možda i nije. Sve je relativno, kažu neki pametni i poneki neuki ljudi. Neki će to shvatiti kao mogućnost gledanja na isto iz druge perspektive ili iz pozicije drugačijeg uvjerenja, dok ćemo se mi kroz spektar i ”naočale” haikua potruditi pronaći jedinstven prizor i doživjeti određenu stvarnosti na nekonvencionalan način. U ovomjesečnom pobjedničkom haiku autorica je ponudila takav pogled na nešto što često uzimamo zdravo za gotovo, obzirom da se rijetko potrudimo podignuti pogled uvis jer naše vlastite brige i bavljenje samim sobom samo pospješuju ono što gravitacija već čini našoj umornoj glavi. I upravo kad podignemo pogled prema tom prostranstvu i ljepoti nebeskog vela te kad pomislimo da smo vidjeli nešto novo i posebno, tek tada shvatimo da smo izigrani…samo zato jer smo zaboravili obrisati naočale.
Druga nagrada
Ivanka Mađor Milivojša, Novi Sad, Srbija
sumrak
opet susjeda pjeva
svom psu
Obraloženje: Rutina svakodnevice utkana je u svakome od nas. Zona je to koja ne odmiče i ne odstupa od očekivanja; bilo da se radi o zvuku susjede koja u isto doba lupa loncima za spremanje ručka, pozdrav trubom automobila na putu ka poslu ili konobara koji rutinirano poslužuje naše omiljeno piće bez da ga uopće naručimo. Osjetilom sluha oslanjamo se na okolnu zajednicu i također rutinirano prepoznajemo osjećaje koji nas okružuju, od usputnog smijanja do plača bebe itd. Sumrak kao kraj dana, požuruje dnevne navike pred počinak a u ovoj pjesmi „opet susjeda pjeva“ označava upravo to, uz dozu blage šašavosti i očekivanosti. U trećem redu nailazimo na slušatelja „psa“, što nam uz spomenutu šašavost, nagovještava određenu samoću pred gašenje dana. Pjevanje seže u (možda i dalje) od Starijeg kamenog doba i spontani je umjetnički izraz, temelj glazbe kojim se iskazuje želja i potreba za izražavanjem. U ovom je haiku spoj očekivanosti (opet) s izrazom (pjeva) i slušateljem (psu) na iskonski način, s tek šest riječi, izvrsno opisan ritual pred noć koji ovisi o dva sudionika, dok će slušatelj točno znati kad jednog više ne bude bilo.
Treća nagrada
Marko-Ivan Blažević, Livno, BiH
čudnih košulja
djevojčica i jesen
razgrću rublje
Obrazloženje: Autor trećenagrađenog haiku rada Marko-Ivan Blažević poseže za pjesničkom slikom u kojoj prilično zrelom imaginacijom stvara atmosferu u kojoj se stječe dojam kao da se djevojčici pridružila jesen u radnji razgrtanja rublja. Pjesnička sintagma “čudnih košulja” u prvoj liniji haiku pjesme daje posebnu atmosferu svemu, jer se stječe dojam kako se rublje razgrće u sumrak. Ova mudro odabrana sintagma efektno je dočarala sumrak bez suvišnih riječi u haiku pjesmi. Vrlo ekonomičan izbor riječi rezultirao je jednom prilično zrelom i originalnom haiku pjesmom i time je Blažević poentirao vrlo promišljeno pomičući granice imaginacije kroz naša ponovljena iščitavanja ove haiku pjesme.
Napomena: Nagrađenim autorima će e-diplome biti poslane na njihove mail adrese, a također u ime organizatora autori će na kućne adrese primiti knjige kao dar.
Uredništvo:
Sanela Pliško, Pula
Dejan Pavlinović, Pula,
Goran Gatalica, Zagreb
