Nakon uspona na Javorovu kosu, u istom danu imamo još jedan zadatak. Izlet jest lagan i kratak, ali daleko od toga da smo gotovi za danas. Čeka nas još jedan vrh,
Čelimbaša, poznatiji kao skijalište u blizini Mrkoplja. Naš planinarski vodič je Goranin i ima
misiju – ne samo provesti nas po šumi već i upoznati nas sa svojim krajem. I sjajno mu
ide. Hodamo šumom stoljetnih bukvi čudesnih oblika i jednako starim grmovima lijeske, a
put nas svako toliko iz šume izvede na čistinu – skijašku stazu na Čelimbaši. Vodič
pokazuje kuće u dolini, okolne vrhove, crta rukama kartu Gorskog kotara i dočarava nam
kraj kojim hodamo. Ujedno je to i dobrodošla pauza jer nastavljamo uspon po skijaškoj
stazi do vrha, a one su strme čak i kada nisu staze Svjetskog skijaškog kupa.
Na vrhu se odigrava dobro uvježbani scenarij – pečatiranje planinarskih dnevnika, slikanje
pored oznake vrha, jede se, šeće se i divi pogledu, a malo po malo većina je i polijegala u
visoku travu uživajući u sunčanom jesenjem danu. Ne mogu reći o čemu razmišljam u
takvim trenucima, vjerojatno ni o čemu i to je divno. Prije no što sam počela planinariti
mislila sam da se planinareći umaraš samo fizički, ali to je gotovo posve nebitno, najbitnije
je da se psihički totalno odmoriš i poželiš ostati gore i čuvati ovce ostatak života.
Pogledi s vrhova Alpa su neopisivo lijepi i izazivaju strahopoštovanje, ali pogledi s
goranskih vrhova na mala mjesta, tornjiće crkvi, propale pilane, prastare žičare, valove
zelenih planina svuda uokolo, na sve ono toplo i poznato čine da se osjećaš potpuno i na
pravom mjestu.
Ne treba uvijek hodati osam sati i popeti se na 2000 metara da bi se čovjek resetirao i napunio prijeko potrebnim mirom i energijom. Dovoljno je otići 45 minuta od Rijeke i u 2-3 sata lagane šetnje popeti se na 1085 m (visina Čelimbaše). Pet kilometara i 150 metara visinske razlike uistinu svatko može prehodati, fizički umor prođe za par sati, a duševni mir traje danima.
fotografije: Barbara Smilović
PROČITAJTE JOŠ: IZLET NA JAVOROVU KOSU
