Dejana Medica, fotografkinja iz malog mjesta Kaldanija na sjeverozapadu Istre predstavila se na stranicama našeg portala izuzetno atraktivnim ženskim portretima. Zaintrigiralo nas je tko stoji iza vrlo zrelih fotografskih radova pa smo iskoristili priliku da joj postavimo nekoliko pitanja o njenom fotografskom angažmanu.

Za početak, predstavite se našim čitateljima. Tko je Dejana Medica?


Dolazim iz malog sela Zrenj u Istri, imam 34 (ajme!) godine, majka sam dvoje djece… Sa 6 godina otišla sam sa roditeljima živjeti u Italiju; tamo sam završila turističku školu, i kad mi je bilo 18 godina vratila se kući u Hrvatsku. Nakon tri godine otišla sam živjeti u Sloveniju i ostala tamo koju godinu, a zatim se ponovo vratila u Hrvatsku Volim strane jezike, crtanje i kako već vidite – fotografiju.

Zapeli su nam za oko Vaši izvrsni ženski portreti i aktovi. Kako ste ušli u tu priču sa portretiranjem? Kakav je bio početak?


Voljela sam crtati od malih nogu. Crtala sam olovkom na sve načine, na platno, čak i grafite, to mi je bio vrh. Al’ kad sam postala majka, vremena za crtanje je bilo sve manje… tad sam kupila svoj prvi kompaktni fotoparat i počela fotografirati svoju kćer. To je opet bio početak novog stvaranja i kreative.

Nakon malo vremena kupila sam svoj prvi dslr, Nikon d5100, i tad je počela moja avantura. Fotografirala sam djecu, malo portreta, ali prva najzanimljiva scena bili su mi leptiri i makro fotografija.
Sve je to super ali uvijek mi je nešto falilo: emocije. Tada sam počela malo ozbiljnije portretirati. Dok napokon nisam rekla samoj sebi, hajde da pokušamo kroz objektiv pogledati žensko tijelo; to sam najrađe i crtala. I evo, malo po malo počela sam sa aktovima.
Stvarno nije bilo lako. Ne što se tiče same fotografije, ali možemo čak reći “diskriminacije”. Žena koja fotografira “gole tete” bila je mala bomba. Ali kroz jedno uho unutra, kroz drugo van… imala sam podršku prijatelja, i većih fotografa, tako da i to je prošlo. U to vrijeme sam još živjela u malom selu u Sloveniji, gdje je to za jednu ženu skoro “nedopustivo”. Ljudi naravno vole pričati, kritizirati, ogovarati. Ali nisam dovolila da mi ono “što drugi pričaju ” uništi veselje. I tako sad… korak za korakom sam tu… .

Kako pronalazite modele? Jesu li to samo prijateljice ili …?


Modeli su mi najprije bili ljudi koje poznajem, moje prijateljice. Polako, preko društvenih mreža, kad bi djevojke pogledale moje radove počele su se javljati i same.

Kako izgleda jedan foto session u Vašoj režiji?

Moje “žene” kažu da je jako zabavno. Opuste se, uživajući pred objektivom, puno je smijeha i dobrog raspoloženja. Ako je to prvi put da se model fotografira napravimo nekoliko fotografija, da se upoznamo, opustimo, da vidim koja poza odgovara a koja ne … i poslije krenemo u akciju.

Živite u Kaldaniji. Kakva je foto scena u tom dijelu Istre? Postoji li kakav foto klub i jeste li njegov član?


Kod nas u ovom djelu Istre aktualni su drugi žanrovi fotografije. Što se tiče boudoir/nude fotografiranja – scena je manja, možda zato jer je ovaj “žanr” još “tabu” za publiku. Imamo i Fotovun klub u Motovunu, ali ja nisam član. Ponekad se podružim sa njima, ali osobno volim sama fotografirati.

Bavite se fotografijom amaterski ili prelazite u profesionalne vode?


Zasad amaterski. Ali velika mi je želja da mi to postane posao. San mi je  raditi za neki magazin, otvoriti svoj studio i uživati i raditi u tom svijetu.
Nažalost, od kad je korona, sve je puno teže.

Jeste li negdje izlagali svoje radove? Samostalne izložbe? Grupne izložbe? Nagrade?


Ne, nisam još. Nadam se, da će 2022. biti sretna godina, i da ću tad napokon imati svoju samostalnu izložbu. Najveća nagrada mi je bila za Cewe, kad sam osvojila 12. mjesto na Cewe award contestu 2017. godine. Fotka Autumn Play bila je i izložena u Češkoj.

Koji su Vaši fotografski uzori? Čiji rad je za inspirativan za Vas?


Najveći uzor, stvarno ju obožavam i kao ženu, je portugalska fotografkinja Ana Dias. Ona je jedan od glavnih fotografa Playboya. Omiljene su mi fotografije sa modelom Teela LaRoux, one su me stvarno jako inspirirale. Volim njen rad, jer u svakoj se fotografiji vidi se ljeto, veselje, senzualnost i erotika. Uvijek do neke granice. Nikad vulgarno.

I za kraj, planovi za budućnost?


Moji planovi su nastaviti svoj rad, naravno polako, kako sam već rekla, održati samostalnu izložbu, otvoriti studio i krenuti sa profesionalnim poslom. Naravno, neće biti lako, ali znam, da ako si postavim cilj moram ga i postići. Kako god.

Imate li savjet za druge fotografe?


Imam savjet za fotografe nježnijeg spola – nikad nemojte odustati. Uvijek moramo raditi to što nas veseli i živjeti svoje snove, unatoč tome što ljudi govore.

PROČITAJTE JOŠ:  MIRJANA SPAJIĆ BUTURAC – U SVEMIRU EKSPERIMENTALNE FOTOGRAFIJE

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here