Povijest torpednog čamca S 57:

Potapanje Austro-ugarskog bojnog broda SZENT ISTVAN nakon što je pogođen torpedima ispaljenih sa talijanskih torpednih čamaca promijenilo je iz temelja ratne strategije mnogih pomorskih zemalja. Njemačka Kriegsmarine (Ratna mornarica) pravilno je procijenila važnost brzih malih brodova naoružanih torpedima, koji su u praksi pokazali da mogu biti opasan protivnik i najvećim ratnim brodovima. Zato su prišli brzom razvoju torpednih čamaca, kojima su opremane nove flotile. Čamac S 57 pripadao je klasi vrlo uspjelih malih motornih torpiljarki projektiranih u Njemačkoj pred sam Drugi svjetski rat. Veća serija ovih brodica izgrađena je u brodogradilištu Luerssen-Vegesack, koje se specijaliziralo za gradnju malih brodova mješovite konstrukcije.

Torpedni čamac S 57 – profil

Trup broda bio je izgrađen u obliku čelične rešetke, a izvana je presvučen oblogom od kvalitetnog mahagonija. Gornji dio pramca, paluba i nadgrađe bili su djelomice obloženi čeličnim limom. Torpedne cijevi ugrađene su u pramčani “kaštel” čime je dobiveno visoko nadvođe koje je dobro štitilo od valova. Oblik trupa omogućavao je izvrsno držanje na valovima i teškom moru a pouzdana pogonska skupina od tri diesel stroja omogućavala je postizanje velike brzine i u najtežim uvjetima.  Brza je bila i serijska izgradnja ovih brodova : Pod brojem gradnje 12850, kobilica S 57 položena je 25. travnja 1940. godine, brod je porinut u more 14. kolovoza, a predan je Ratnoj mornarici 1. listopada 1940. godine.

Torpedni čamac (Schnellboot) S 57 na početku rata u nekoj od nizozemskih ili njemačkih luka

Na službi od Sjevernog i Tirenskog mora do Jadrana

Čamac S 55. Na boku ima simbol pingvina radi lakšeg međusobnog prepoznavanja

Prve tri ratne godine S 57 je proveo u ratnoj službi u Sjevernom moru. Tijekom 1943. godine S 57 djeluje u sastavu njemačkih “S” flotila (“S” – Schnellboote = torpedni čamci) u Tirenskom moru, a početkom 1944. godine prebačen je u Jadran. Po dolasku u Jadran, S 57 je uključen u 3. S flotilu na čelu koje je bio poručnik bojnog broda Mueller. Baza flotile bila je smještena u Rijeci Dubrovačkoj. Zapovjednik broda bio je Oberleutnant zur See (poručnik fregate) Hans-Georg Buschmann.

Čamac S 30 u vožnji. Vidi se maskirno bojanje na trupu i palubi

U to su vrijeme počeli u Jadranu djelovati i britanski torpedni čamci i motorne topovnjače iz baze Komiža na otoku Visu, koji su napadali njemačke konvoje. Djelujući iz Dubrovnika, S 57 je sudjelovao u mnogim njemačkim akcijama osiguranja konvoja na području južnog Jadrana i tom se prilikom u više navrata sukobio sa britanskim lakim pomorskim snagama iz kojih je izašao bez većih oštećenja.


Noćni okršaj kod Pelješca

Ratna sreća okrenula je leđa torpednom čamcu S 57 u noći 19. kolovoza 1944. godine, kada je brod isplovio na svoj posljednji zadatak. Prethodne su noći britanski čamci MTB 657, MGB 658 i MTG 653 napali njemački konvoj od šest brodova koji je plovio iz Korčule za Dubrovnik. U odlučnoj noćnoj borbi kod svjetionika Lirica na Pelješcu, pet je njemačkih brodova potopljeno dok se je šesti, tanker HELGA, sa jednim poginulim članom posade, uspio dovući nazad do Korčule. Nakon što je saznao za ove katastrofalne gubitke, njemački pomorski zapovjednik južne Dalmacije zapovijedio je da skupina jurišnih čamaca (tzv. “I” Boote) pod zaštitom pet torpednih čamaca, pretraži u noći 18/19. kolovoza poprište borbe radi spašavanja preživjelih.

Gašenje, tegljenje, potapanje ...

U sumrak 18. kolovoza iz Rijeke Dubrovačke isplovili su S 57, S 58, S 60, S 30 i S 33 i prateći jurišne čamce krenuli prema Mljetskom kanalu. Točno u 03.50 sati 19. kolovoza čamci su naletjeli na zasjedu britanskih čamaca MTB 657, MGB 658 i MGB 663. Britanci su otvorili jaku paljbu iz svih topova na njemački sastav, ciljajući najbliži čamac S 57. Nedugo zatim čamac je bio pogođen a na njemu je izbio jak požar. Čamac se zaustavio, a posada je očajnički pokušavala ugasiti vatru. Kada su nakon desetak minuta borbe obje strane prestale sa vatrom, ostali njemački čamci prišli su oštećenom S 57 kako bi pomogli ugasiti požar. To im nije pošlo za rukom, pa su ga pokušali tegliti ne bi li ga nasukali na obalu. No obala Pelješca je na tom mjestu strma, bez pličina, a kako tegljenje do baze nije dolazilo u obzir, odlučeno je da se brod uništi. U unutrašnjost trupa blizu kobilice postavljeno je eksplozivno punjenje koje je eksplodiralo i probilo dno te je brod u 04.32 sati potonuo. U borbi su poginuli zastavnik Fritz Hundt i strojar Josef Gunkel, a devet članova posade je ranjeno.

Spašeni zapovjednik S 57 Hans-Georg Buschmann preuzeo je kasnije zapovjedništvo nad čamcem S 60, koji također nije imao sreće; u noći 10. siječnja 1945. godine nasukao se je na otok Unije i kasnije su ga uništili Britanci. Daljnja sudbina zapovjednika i ostatka posade čamca S 57 nije nam poznata, zna se samo da je Hans-Georg Buschmann preživio rat i umro u poslijeratnim godinama.

Torpedni čamac S 57 na morskom dnu – ilustracija

Stanje olupine i ronjenje:

Za položaj potonulog torpednog čamca znalo se već dugo godina, no tek je moje povijesno istraživanje polovicom devedesteih godina pokazalo da se radi o čamcu S 57. Brod je potopljen uz samu južnu obalu Pelješca, oko 2 nm istočno od svjetionika Lirica, ispred male šumovite uvale. Ronjenje na njemu je pravi doživljaj za sve ljubitelje potonulih brodova. Ostaci broda leže na strmoj pješčanoj kosini, pramcem okrenutim prema obali. Vrh pramca je na dubini od 26 metara, i za njega je obično vezan signalni konopac sa plovkom. Skoro uvijek bistro more omogućuje da se sa pramca brod vidi u svoj svojoj dužini.

Pramac je obrastao raznobojnim spužvama

Jedini primjerak olupine ove klase torpednih čamaca

Cijeli je brod nalik na veliku rešetku od pravilno složenih čeličnih profila koji su zadržali prepoznatljivu vitku liniju broda visokih bokova i niskog nadgrađa, tako svojstvenu njemačkom tipu torpednog čamca. Poznato je da je vijek trajanja drveta u vodi vrlo kratak, pa je tako sva drvena oplata broda skoro posve istrunula. Ali baš zato ovaj brod pruža roniocu jedinstvenu priliku da i bez uvlačenja u tijesnu unutrašnjost može izvana razgledati sve brodske prostore.

Ploča sa instrumentima u strojarnici

U samom pramcu ugrađene su dvije torpedne cijevi čiji su poklopci za izbacivanje na lijevom i desnom boku. Ispod njih, plivajući između čeličnih rebara obraslih spužvama, zadržava se jato kavala. Između torpednih cijevi ugrađeno je “gnijezdo” za pramčani top MG 151 kalibra 20 mm no njega, nažalost, više nema. Kruži priča da je jedan preživjeli član posade naručio domaćim roniocima da top izvade te je zatim završio u Njemačkoj. Iza metalnog valobrana još je dobro očuvano sidreno vitlo čiji su zupčanici ukrašeni crvenim spužvama. Na zadnjem dijelu lijeve torpedne cijevi nedostaje poklopac, pa iz cijevi vire kormila i vijak jednog torpeda.

S 57 – top na krmi

Neposredno ispred ostataka nadgrađa i zapovjedničkog mosta brod je prekinut, iako se oba dijela još drže negdje oko kobilice. To je mjesto gdje je posada postavila eksplozivno punjenje koje je slomilo brodsku kobilicu i potopilo brod. Od kormilarnice su ostali samo zidovi. Na palubi su uz ogradu još pričvršćena dva torpeda, od kojih je lijevi bez bojeve glave, a desni bez upaljača (upaljač se, iz razloga sigurnosti, umetnuo u glavu torpeda neposredno prije stavljanja u torpednu cijev). Ograda signalne platforme iza kormilarnice još je cijela. Tu je postolje na kojemu je nekada bio pričvršćen puškomitraljez MG 15 kojega je odavna skinuo neki neodgovorni ronilac. Na krmenom dijelu iznad strojarnice još je jedno prazno postolje puškomitraljeza.

Vrlo dobro očuvana olupina pod zaštitom zakona

Pogled u strojarnicu – lijevo se vidi jedan od tri glavna stroja, a desno je pomoćni agregat

Na krmi je izvrsno očuvan dvocijevni protuavionski top kalibra 20 mm sa štitom i mehanizmom za okretanje. Top se još može pomicati na svom postolju, što je osobito privlačno svakom posjetitelju. Dubina ispod krme je 38 metara. Iz pijeska viri vitki krak jednog od tri brončana brodska vijka. Uz krmu broda na dnu se vidi valjkasta posuda uređaja za stvaranje umjetne magle, koji je bio pričvršćen na palubi. Kroz rešetku na boku broda može se zaviriti u strojarnicu. Tri diesel motora još su na svom mjestu, a na njih je priključena šuma cijevi i žica. Velike oštrige vise posvuda. U unutrašnjosti vlada nered. Pramčani dio gdje je bio prostor za posadu nešto je prostraniji pa se u njega može oprezno ući. Među zamuljenim komadima drvenog namještaja vide se ostaci sanduka sa konzervama i razni sitniji predmeti. Rani posjetitelji ovog broda sjećaju se da se među namještajem moglo pronaći vojničkih košulja sa izvezenim njemačkim orlom, posuđa sa grbom Kriegsmarine i drugih osobnih stvari. Sada toga više nema, kao i na drugim podrtinama koje ronioci masovno posjećuju.

Lokacija olupine torpednog čamca S 57

Radi vrlo dobrog stupnja očuvanosti, danas je S 57 zaštićen zakonom i na njemu je dozvoljeno ronjenje samo uz organiziranog vodiča ovlaštenog ronilačkog centra. To je i razumljivo, budući da se radi o jedinoj sačuvanoj olupini ove klase torpednih čamaca.

 

 

 

TORPEDNI ČAMAC S 57

VRSTA :                             Torpedni čamac, klasa S 30, 87 BRT.
IME / OZNAKA :                   Schnellboot  S 57
PRIPADNOST :                     Njemačka ratna mornarica.
IZGRAĐEN :                         Luerssen-Vegesack, Njemačka.
DIMENZIJE  :                       d= 30 m, š= 3,5 m, v= 1,5 m,
POTONUO :                         19. kolovoza 1944.g.
UZROK :                             Borba sa britanskim torpednim čamcima.
MJESTO :                           Oko 3 nm SE od svjetionika Lirica na Pelješcu, 50 m od obale.
KOORDINATE :                     42° 51,200’ N, 17° 30,000’ E.
TEŽINA PRONALAŽENJA :       Lako se pronalazi, vrh pramca je na 25 m.
NAJVEĆA DUBINA :               38 m.
NAJMANJA DUBINA :             20 m.
POVIJESNA VAŽNOST :         Postoji.
STRUJE:                            uglavnom nema struje, ali je olupina udaljena od obale oko 100 metara, po valovima problematično sidrenje
PRISTUP:                           pristup moguć jedino brodom, nema kopnenog puta VIDLJIVOST:                      uglavnom bistro i dobra vidljivost
BOGATSTVO ŽIVOG SVIJETA: raznolik život na i oko olupine. Povremeno primjerci većih riba
POTREBNA ZNANJA I VJEŠTINE:  sve ronilačke kategorije prema svojim dopuštenjima

 

PROČITAJTE PRETHODNU REPORTAŽU DANIJELA FRKE:

I-BOOT – NJEMAČKI DESANTNI BROD POTOPLJEN KOD KORNATA

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here