Anića kuk

Prvi putokaz prema Anića kuku

Anića kuk jedan je od nižih vrhova južnog Velebita kojemu prilazimo iz Velike Paklenice, sa recepcije nacionalnog parka. Ako i niste raspoloženi za planinarske avanture, ovamo vrijedi doći i razgledati sam kanjon na ulaznom dijelu nacionalnog parka. Osim interpretacijskog centra tu se nalazi mnoštvo penjačkih smjerova u stijenama, a petnaestminutna šetnja do prvih odvojaka na ozbiljne planinarske puteve je dovoljna da osjetite strahopoštovanje i divljenje prema moći i mašti prirode. Stjenoviti grebeni, korito potoka u kojem ljeti ima vode samo u zaostalim lokvicama, vertikalne litice kanjona dovoljni su da čovjek brzo shvati koliko je malen.

Sjeverozapadna stijena reže velebitsko nebo i plijeni poglede. Od samog podnožja nanizani su penjački smjerovi u vertikalnoj stijeni bez premca u Hrvatskoj.

Pogled preko kanjona Velike Paklenice prema Pagu

Odvojak i smjerovi penjanja na Anića kuk označeni su na informativnoj ploči prije samog odvajanja planinarskog puta od glavne staze.

Put od podnožja koje je na oko 130 metara nad morem do vrha može trajati različito, ovisno o sposobnostima. Prema planinarskim uputama na raznim web stranicama potrebno je oko sat i pol. Jedan očito vrlo dobro istrenirani planinar-trkač došao je na vrh za manje od sat vremena. Planinarima koji imaju više godina a manje penjačkog iskustva trebat će i koja minuta više od dva sata. Za uspon i silazak uzmite si oko četiri sata.

Iako sama visina od 712 metara može zvučati kao nešto što nije suviše zahtjevno, nemojte ovom podatku pridavati prevelik značaj, jer mnogi su viši vrhovi lakši zalogaj od Anića kuka.


Atraktivna sjenovita staza

Kao i svaki planinski vrh, i ovaj je uspon najbolje započeti rano ujutro. Velebit ljeti nisu Alpe i vrijeme je lakše predvidjeti, ali poštedjet ćete se jarkog sunca. Ugodna strana ovog uspona je da su njegove prve dvije trećine u hladu veći dio jutra. Prvi dio uspona ide zapadnom stranom kamenitom stazom koja na nekim dijelovima prolazi dosta sipkim terenom, stoga oprezno.

Put ispod vertikalne stijene

Dolaskom na kraj prvog dijela uspona nakon otprilike sat vremena staza se račva, lijevo za Jurline, desno za Anića kuk. Ovdje se, uz to što je teren gotovo ravan mijenja i vegetacija. U nekim usjecima u stijeni postoje lokve u kojima uvijek ima vode.


Penjanje po stijeni do vrha

Stjenovit krajolik pod vrhom

Nakon desetak minuta hoda dolazi ono pravo. Osim što ste već okupani suncem, počinje i uspon na stijeni. Za uspon do vrha do kojega je preostalo možda tristotinjak metara trebat će vam od deset minuta do pola sata, ovisno o penjačkoj vještini. Stijene su oštre i na mnogim mjestima treba uključiti pogon na sve četiri. Markacijska obilježja odlično su postavljena i često u vidokrugu imate sljedeće tri ili četiri točke. To je važno zbog čestih promjena smjera penjanja. Iako možete doći u iskušenje da izaberete lakši put mimo markacijskih oznaka, ispada da je najlakše ići po njima.

Nagrada za proliveni znoj je fantastičan panoramski pogled s vrha. Starigrad vam je pod nogama, lijevo do Maslenice pa nadesno preko Paga.

Ispod vrha Anića kuka

Ako vas uspon pred sam vrh, u slučaju da nemate iskustva, malo i zatekne, uz oprez i koncentaciju silazak je zahtjevan ali ipak lakši.
Prema planinarskim kriterijima uspon na Anića kuk opisan je kao srednje težak. Dobre cipele, dovoljno tekućine, dobro društvo i dobra volja garancija su za izlet za pamćenje.

 

PROČITAJTE PRETHODNU REPORTAŽU: JANKOVIĆA BUK – LAGANA ŠETNJA KANJONOM ZRMANJE

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here