I-Boot – povijest:
Opijena lakim pobjedama 1939. i 1940. nad velikim zemljama zapadne Europe, Njemačka je pokrenula zračni rat nad Engleskom ne bi li slomila glavni britanski štit i stvorila uvjete za osvajanje Velike Britanije. U njemačkim ratnim planovima ključno mjesto zauzimala je invazija na Veliku Britaniju koja je planirana pod kodnim nazivom Unternehmen Seelöwe, a za koju su pripreme koncem 1939. i početkom 1940. bile u punom jeku. Osvajanjem svih velikih luka na istočnoj strani kanala La Manche, Njemačka je stvorila odskočnu dasku za konačni napad na svojeg najopasnijeg neprijatelja. Da bi zadovoljilo potrebe prijevoza ogromnog broja vojnika, ratnog materijala i druge opreme, njemačko Ministarstvo rata i Ratna mornarica (Kriegsmarine) potaknuli su ubrzani razvoj više vrsta pomoćnih ratnih brodova, među kojima se osobita pozornost davala desantnim brodovima za prijevoz vojnika, ratnog materijala, vozila i tereta. Međutim, kako u poznatoj zračnoj Bitci za Britaniju njemačka Luftwaffe nije uspjela slomiti britanski RAF (Royal Air Force – kraljevsko zrakoplovstvo), Hitler je 17. rujna 1940. invaziju otkazao zauvijek.
Nova namjena malih desantnih brodova
Za ogroman broj pomoćnih ratnih brodova koncipiranih i proizvedenih specijalno za operaciju Seelöwe vrlo je brzo pronađena nova namjena. Na novoosvojenim područjima u istočnoj Europi, na Crnom moru i u Sredozemlju njemačkoj vojsci i mornarici kronično su nedostajali mali i jednostavni transportni brodovi za prijevoz trupa i materijala vodenim putem. Desantni brodovi manjih dimenzija prebacivali su se iz Njemačke do tih područja brodom ili željeznicom, a oni veći su rastavljani na sekcije i tako na isti način prebacivani do krajnjeg odredišta.
Za prijevoz prvog vala desantnih trupa kod iskrcavanja na neprijateljsku obalu, njemačka ratna mornarica rapolagala je početkom 2. svjetskog rata samo malim jurišnim čamcima, koji nisu odgovarali suvremenim zahtjevima većih desantnih operacija. Zato su uvjeti za konstruiranje novog desantnog brodića bili sljedeći:
- jurišno-transportni čamac s dobrim manevarskim i navigacijskim osobinama,
- dimenzije koje mogućavaju prijevoz željeznicom,
- sklapanje izvan brodogradilišta i sa jednostavnim alatom,
- polaganje u vodu jednostavnim priručnim sredstvima.
Za te potrebe njemački konstruktor zrakoplova Fritz Siebel osmislio je čamac pod nazivom Infanterientransporter (transporter vojnika-pješaka), poznatiji pod nazivom “I-Boot”, metalnog trupa dužine 18,5 m, širine 4,0 m i četvrtastog presjeka. Zbog svoje dužine čamac se željeznicom prevozio u dva dijela podijeljana po dužoj osi,a polovice su se mogle vijcima spojiti u vodi. Svaka polovica imala je ugrađen benzinski pogonski stroj, osovinski vod sa vijkom i kormilom. Gorivo (2.000 l) bilo je raspoređeno po posebnim ćelijama u trupu. Najveća brzina je iznosila 7 čvorova a potrošnja je iznosila 50 l benzina/h.
Plovilo jednostavne konstrukcije i lagano za transportiranje
Konstrukcija čamca imala je dvostruko dno i laki bočni oklop. Motori i upravljačko mjesto smješteni su na krajnjem zadnjem dijelu čamca. Teretni prostor odnosno prostor za prijevoz vojnika opremljen drvenim klupicama protezao se ispred strojarnice pa sve do pramca. Mogao je primiti 40 vojnika sa punom ratnom spremom, a nakon demontaže klupica mogao je ukrcati do 7 tona tereta. Na pramčanom dijelu bilo je mjesto za protuavionski top kalibra 20 mm ili strojnicu kalibra 15 mm. Posada se sastojala od jednog dočasnika i sedam vojnika, za koje u čamcu nije bio predviđen nikakav prostor za dulji boravak ili stanovanje.
Upravo zbog svojih kompaktnih dimenzija i laganog transporta, I-Booti prebacivani su na udaljena i teško dostupna ratišta. Većina čamaca je do početka proljeća 1943. prebačena na Sredozemlje gdje su njima opremljene zrakoplovne transportne flotile (Luftwaffen-Fahrenflotillen) br. 1 do 5 u sjevernoj Africi te na Crnom moru. U svibnju i lipnju 1943. njima su opremljene 10. desantna flotila (Landungsflotille) na Siciliji i 3. desantna flotila na Crnom moru, a u rujnu iste godina i 15. desantna flotila u Egejskom moru. Početkom 1944. većina I-Boota sa 10. desantnom flotilom prebačena je u Jadran gdje se intenzivno koristi u njemačkim napadima na otoke i za održavanje komunikacije uzduž istočne obale Jadrana.
Olupina pješačkog desantnog čamca kod otoka Levrnake u Kornatima poznata je roniocima odavna jer se lako pronalazi s obzirom da je na maloj dubini. Njena povijest nije nam posve jasna, jer do danas nismo sa sigurnošću mogli utvrditi njen identitet. Proučavajući njemačke ratne dnevnike koji se odnose na 10. desantnu flotilu, vidi se da su I-Booti bili vrlo korisni za brze prijevoze njemačkih postrojbi između kopna i otoka, kao i za dužobalski promet. Također su korišteni u svim njemačkim desantnim operacijama na Jadranu početkom 1944. kada su Nijemci osvojili sve jadranske otoke osim Visa i Lastova. Postoje neke indicije da je I-Boot kod Levrnake jedan od sedam takvih čamaca kojima su se njemačke postrojbe povlačile u listopadu 1944. iz Dubrovnika. Naime, polovicom listopada njemačke su se snage počele povlačiti iz južne Dalmacije i za to su koristile sva moguća plovna sredstva koja su im bila na raspolaganju. 18. listopada njemački pješački desantni čamci isplovili su iz Dubrovnika za Slano kamo su stigli u rano jutro 19. listopada. Slano je kao i okolica Dubrovnika bilo pod neprekidnom partizanskom vatrom. Predvečer istoga dana poručnik fregate Ritter dobiva od zapovjedništva naredbu da sa sedam čamaca i jednom topničkom desantnom penišom (MAL-7) odmah isplovi i probije se na sjever prema Zadru, dok su tri oštećena čamca (I-15, I-46 i I-68) i jedna neispravna topnička peniša (MAL-6) potopljeni. Sastav je isplovio oko 17,00 sati i uzeo kurs uzduž obale Pelješca prema zapadu. U sastavu su bili sljedeći čamci: I-07, I-12, I-34, I-65, I-74, I-96 i I-114. Prema nekim izvorima ovaj sastav su putem prema Zadru u više navrata napadali saveznički avioni i postupno uništili sve čamce. Čamac kod Levrnake vjerojatno je jedan od posljednjih prostalih koji se probio do Kornata, nadajući se da će u zaklonu između otoka biti manja meta za savezničke lovce-bombardere. Međutim, Saveznici su u to vrijeme imali premoć u zraku i vrlo su često patrolirali iznad srednje jadranskih otoka u potrazi za njemačkim brodovima. Zato je svaka plovidba njemačkih brodova danju bila vrlo opasna. Čamac su saveznički avioni iznenadili danju u plovidbi uz sjevernu obalu otoka Levrnake, i napali su ga na mjestu gdje nije bilo nikakvog zaklona. Jedan brodski top od 20 mm bio je preslaba obrana protiv lovaca bombardera tipa Hurricane IV R.P. koji su bili naoružani sa po 4 ili 8 nevođenih probojnih (pancirnih) raketa. Pogodak i eksplozija samo jedne rakete bila je dovoljna da potopi manji brod pa su napadi lovaca na njemačke brodove i čamce obično imali razoran učinak. Čamac je dobio pogodak rakete odmah iza pramčanog kaštela, čija je eksplozija raznijela dio trupa i čamac je odmah potonuo. Dio posade je vjerojatno preživio ovaj napad, ali o njihovoj sudbini nemamo podataka.
Stanje olupine i ronjenje:
Olupina pješačko desantnog čamca leži na svjetlom pješčanom dnu na dubini od samo 12 metara, tridesetak metara udaljena od sjeverne obale otoka Levrnaka. Lako se može pronaći jer se vidi sa površine, pa ga možemo pronaći plivajući sa maskom i disalicom. Nalazi se u podnožju trećeg i najvišeg brda na Levrnaki gledajući iz smjera sjevera.
Na dnu se izdaleka vidi kao taman pravilan obris, koji poprima oblik čamca kada mu se približimo. Iako ga ronioci na dah mogu lako obići bez uporabe aparata za disanje, preporučamo da ga ipak obiđete roneći sa autonomnom ronilačkom opremom, jer ćete tako zamijetiti puno zanimljivih detalja. Već sa površine vidi se mjesto gdje je čamac prekinut uslijed eksplozije rakete, jer pramac leži pod kosim kutem u odnosu na ostatak čamca. Čamac leži na dnu lagano nagnut na desni bok. Komadi limova koje je raznijela eksplozija leže razbacani naokolo. Spustivši se na pramac na mjestu gdje je gotovo otkinut od trupa možemo zaviriti u samu unutrašnjost pramca, u kojoj se vidi unutrašnja konstrukcija i čelična rebra. U unutrašnjosti se skrivaju jastog i mala murina, a jata fratara plašljivo se skriva iza čeličnih pregrada. Posvuda se vidi razoran učinak eksplozije – limovi trupa i palube ispresavijani su kao da su od papira a trup je na tom mjestu gotovo posve prekinut. Poklopci sa pramčane pregrade leže izvaljeni u trupu.
Plivajući iznad trupa u smjeru krme postajemo svjesni kako je jednostavna konstrukcija desantnog čamca: veliki skladišni prostor koji zauzima najveći dio čamca smješten je u sredini, razdijeljen na dva dijela uzdužnom pregradom koja je ujedno služila i kao spoj dvije polovice trupa. Nije se trebalo osobito brinuti da ta pregrada brtvi – bilo je dovoljno da je njen vrh iznad vodene crte pa da voda ne može ulaziti u čamac. U tom prostoru nalazile su se i drvene klupe za smještaj vojnika koje su se mogle ukloniti radi prijevoza tereta. Sada je prazan teretni prostor djelomice ispunjen pijeskom i mrtvim školjkama.
S obje vanjske strane teretnog prostora je uzak nogostup. Dalje slijedi strojarnica koja je otvorena, bez gornjeg dijela. Vidi se da su motori izvađeni pa je jasno da je krov strojarnice upravo radi toga i demontiran, što zbog male dubine nije bilo previše teško. Dvije okrugle rupe označavaju mjesta gdje su bile vjetrolovke za ventilaciju strojarnice. Iza strojarnice na palubi se nalazi otvoreno upravljačko mjesto, koje je zaštićeno oklopnom pločom u obliku slova “U”. Zbog niskog nadvodnog dijela čamca, takva otvorena kormilarnica pružala je slabu zaštitu od nevremena i valova tako da je posada uvijek bila izložena milosti i ćudima vremena. Uz krmu se vide ostatci ograde koja se nekada protezala uzduž bokova čamca. Na krmi se vide poluge koje vode od kormilarnice prema osovinama dvaju kormila na samoj krmi i bitve za vezivanje. Ona su bila zaštićena polukružnim čeličnim cijevima na krmenom zrcalu kako pri naslanjanju na obalu ne bi došlo do oštećivanja kormila. Ispod krme vidi se lijevi vijak dok je desni zariven u pijesak. Upravljačko mjesto je vrlo jednostavno, sa dvije male konzole sa instrumentima za svaki motor i polugama za hod naprijed-neutralno-nazad te ručicama gasa. Kormila više nema, kao ni kompasa koji je bio jedini navigacijski uređaj. Sigurno su ih još u ratno vrijeme demontirali partizanski teški ronioci koji su nastojali iz brojnih olupina u Jadranu spasiti što više dragocjenog materijala.
Iako ga nismo uspjeli precizno identificirati, čamac je zasigurno jedan od rijetkih spomenika Drugog svjetskog rata na cijelome ovom području, svjedok mnogobrojnih krvavih borbi na Jadranu. Kada vas put nanese u Kornate, njemački pješački desantni čamac ili jednostavno – I-Boot, svakako vrijedi potražiti i obići. No budući da je lokacija na području nacionalnog parka, treba zaroniti sa ovlaštenim ronilačkim centrom sa koncesijom za Kornate.
I-BOOT
VRSTA : Pješački desantni čamac (Infanterie Boot, Infanterietransporter, I-Boot).
IME / OZNAKA : I-?
PRIPADNOST : Njemačka ratna mornarica.
IZGRAĐEN : Siebel, Njemačka.
DIMENZIJE : d= 18,50 m, š= 4,0 m, v=1,20 gaz prazan=0,45m,
gaz pun=0,78m, istisnina=20 t, nosivost 7 t ili 40 vojnika
POGON : 2 benzinska motora Ford V-8 od po 80 KS, potrošnja 50l/h, brzina 7 čv.
NAORUŽANJE: 1 PA top 20mm, 1 PA strojnica 15 mm, 1 raketni bacač
POSADA : 8 (1 dočasnik + 7 vojnika)
POTONUO : Vjerojatno 23-25. listopad 1944.g.
UZROK : Vjerojatno napad iz zraka.
MJESTO : N strana otoka Levrnaka na Kornatima, oko 30 m od obale.
KOORDINATE : 43°49’47.88″N, 15°14’29.91″E.
TEŽINA PRONALAŽENJA : Lako se pronalazi, blizu obale.
NAJVEĆA DUBINA : 12 m.
NAJMANJA DUBINA : 10 m.
POVIJESNA VAŽNOST : Postoji.
STRUJE : uglavnom slaba.
PRISTUP : pristup moguć isključivo brodom (lokacija je oko 50 m od obale ali je teren nepristupačan).
VIDLJIVOST : uglavnom odlična.
ŽIVI SVIJET : raznolik život na i oko olupine, sitna jata riba.
ZNANJA I VJEŠTINE : sve ronilačke kategorije bez ograničenja.
PROČITAJTE PRETHODNU REPORTAŽU DANIJELA FRKE:
MOLCH – MALA PODMORNICA POTOPLJENA ISPRED SISTIANE
