Povijest Tb 26 Flamingo:

Gaukler

U drugoj polovici 19. stoljeća sve velike ratne mornarice svijeta prepoznaju  prednosti suvremenog naoružanja koje se dokazalo u pomorskim bitkama. U viškoj bitci 1866. udarcem oklopljenog kljuna austrijska oklopnjača ERZHERZOG FERDINAND MAX potopila je talijanski admiralski brod RE D’ ITALIA, što je promijenilo ratne doktrine svih velikih mornarica svijeta. Mnogi pomorski arhitekti od tada projektiraju podvodni kljun na svakom većem ratnom brodu, iako se u praksi pokazalo da je to bio promašaj. Naime, više se nikada u povijesti pomorskog ratovanja nije dogodio sličan slučaj potapanja oklopljenim kljunom kao u Viškoj bitci, iz jednostavnog razloga što su brodovi u međuvremenu dobili topove sa užlijebljenim cijevima pa se više nisu morali približavati jedan drugome da bi postigli pogodak! Samim time šanse za namjerni sudar radi potapanja neprijateljskog broda svedene su na minimum.

Epohalni izum iz Rijeke

No koncem 19. stoljeća jedan drugi epohalni izum koji je krenuo baš iz Rijeke posve je izmijenio način pomorskog ratovanja: bio je to torpedo. Ideju o torpedu kao o mehaničkom plovilu napunjenim eksplozivom prvi je dao riječanin Ivan Lupis, koji je svoju ideju povjerio britancu, tvorničaru Robertu Whiteheadu koji je u Rijeci imao tvornicu i koji je postao Lupisovim partnerom. No Whitehead je Lupisov izum bitno usavršio. Prvi pokusi bili su više nego uspješni i austro-ugarska ratna mornarica naručila je prve količine novog oružja radi daljnih pokusa. Uskoro su narudžbe počele stizati i iz inozemstva, a za nošenje torpednog naoružanja svjetske sile odmah počinju projektirati i posebne brodove koje dobivaju naziv „torpiljarka“.

Whitehead otvara prvu tvornicu torpeda na svijetu, grade se i prve torpiljarke

Povučen velikim uspjehom, Whitehead je u Rijeci izgradio prvu veliku tvornicu torpeda na svijetu, a austro ugarska ratna mornarica naručila je prve serije torpiljarki. Torpedo i torpiljarka otvorili su novu stranicu u povijesti ratovanja na moru.  Austro ugarska parna torpiljarka FLAMINGO pripadala je njemačkom tipu Schichau, koji je građen po licenci u Trstu i Puli koncem 19. stoljeća. Imala je vitak trup niskog  nadvođa (dio trupa iznad površine vode), jedan dimnjak i zaobljenu krmu. Od nadgrađa imala je samo dva mala tornjića sa prozorčićima. Pramčana paluba bila je jako zaobljena u poprečnom presjeku, a zbog niske siluete brodovi su kod lošeg vremena gotovo potpuno bili prekriveni morem. Prva dva broda, te još šest kasnijih građeni su u Elbingu u Njemačkoj, dok su ostali građeni kod nas. FLAMINGO je pripadao skupini s jednom torpednom cijevi ispod pramca. Kobilica je položena kod STT-a u prosincu 1888, porinut je 28.8.1889, a ušao je u službu 17.3.1890. Glavno naoružanje ovih, za tadašnje vrijeme, brzih ratnih brodova bio je torpedo, dok su za obranu bili naoružani i lakim topovima.  FLAMINGO i polusestre GAUKLER i HARPIE imali su po dva topa kal. 37 mm/23, jednu potpalubnu pramčanu i jednu palubnu krmenu cijev, 850 KS, brzinu 19,1 čv. U ratu su imali dva časnika i 16 dočasnika/mornara, a prema nekim izvorima  od 1907. loženje im je sa ugljena promijenjeno na naftu. Renumeracijom su torpiljarkama ove klase imena zamijenjena

Gaukler

brojevima tako da bivši FLAMINGO postaje „Torpedoboot 26“ ili straćeno „Tb 26“.Ne spominje se promjena kotlova u vodocijevne Yarrow, ali je navodno provedena kod svih jedinica ovog tipa, pa je shodno s time i broj dimnjaka povecan sa jednog na dva. Poslije 1910. ovaj je tip brodova bio zastario, pa su od 1912. godine većinom sluzili za sporedne zadaće kao minolovci, brodovi za lučku patrolnu službu i sl.

Torpiljarka “26” koristila se početkom rata za patrolnu službu oko ratne luke Pula. Prema «Ordre-de-Bataille» (zapovijedi za bitku) od 27.6.1914. torpiljarka «26» pripadala je 15. skupini torpiljarki (15. Torpedobootsgruppe) u okviru Tršćanskog okružnog zapovjedništva (Seebezirkskommando Triest) i IV. Zapovjedništva minske obrane (Seeminenkommando IV), zajedno s torpiljarkom «20», a zapovjednik Tb. «26» bio je poručnik bojnog broda Josef (Josip) Konić.

Kobna noćna ophodnja

U noći od 22. na 23. kolovoza 1914,. torpiljarka 26 plovila je na patrolnoj (ophodnoj) liniji izmedju svjetionika Porer i rta Peneda na Brijunima, kad ju je oko 2,30 sati ujutro stresla snažna eksplozija na desnoj strani krme. Torpiljarka je nedvojbeno dodirnula morsku minu koja je eksplodirala. Voda prvotno nije jako prodirala, a brod se držao na površini do 3,30, kad je zapovjednik naredio spuštanje čamca i splavi za spašavanje u more, a na signale mu je s tvrdjave Verudela javljeno da u pomoć stižu dvije torpiljarke. Posada je počela napuštati brod u 3,30, ali je i čamac za spašavanje (jola) bio uskoro pun vode, te se ljudi zbog bure nisu mogli održavati na površini. Torpiljarke “20” i “30” stigle su na mjesto brodoloma tek oko 08.45 sati, što je bilo tragično prekasno za dio posade FLAMINGA. Torpiljarke su spasile jos samo zapovjednika i šest ljudi, dok su se kadet i desetorica drugih članova posade utopili.

Zapovjednici torpiljarki «20» i «30» koje su prekasno stigle u pomoć bili su poručnici b.b. Wolfgang Supantschitsch (Zupančić) i Eduard Helleparth Edler von Hellnek. Tb. «30» je pripadala odjelu za traženje mina, zajedno s torpiljarkama 27, 33, 34, 37 i 40.

Kod potonuća Tb. «26» utopili su se kadet Eduard von Polreich, Steuerquartiermeister (viši kormilar?) Karl Rudolf, Steuermatrose (kormilar) Johann Troch, Matrose (mornar) Josef Fürst, Maschinenwärter (strojarski pričuvnik?) Ladislaus Cziczar, Maschinenmaat (strojarski dočasnik) Franz Johann Herzog, Maschinenquartiermeister (viši strojarski dočasnik) Josef Kampel, i ložači Martin Zustovich (Custović), Andreas Dvorsky i Andrija Vuksić.


Stanje olupine i ronjenje:

Tb 26 FLAMINGO jedna je od rijetkih poznatih olupina brodova iz razdoblja 19. stoljeća.  Olupina leži na dubini od 49 metara i budući da je na otvorenom moru, ne može se locirati bez GPS uređaja i dobrog grafičkog dubinomjera jer je sam trup olupine samo 2-3 metra uzdignut iznad morskog dna. Olupina leži na dnu u uspravnom položaju, i kod zarona već sa dubine od 25-30 m, ako je vidljivost prosječna, možemo uočiti vitke linije pramca koji se ističe na svjetlom pješčanom dnu.

Tb 26 na morskom dnu – ilustracija
Pramac Flaminga

Prvi ronioci koji su se prije dosta godina spustili na olupinu pomislili su da se radi o podmornici jer je pramčani dio trupa FLAMINGA takvog oblika a sama pramčana paluba tako zaobljena da zaista podsjeća na podmornicu. Takav utisak pojačava i prednji zapovjedni tornjić ovalnog oblika kakav su imale tadašnje torpiljarke. Gornji dijelovi torpiljarke izrazito su jako obrasli spužvama i školjkašima, što nije ni čudo kada se zna da je olupina u moru preko sto godina. Plivajući iznad pramca možemo vidjeti kako se sve više sužava sve do svojeg vrha, u kojem se nalazi ugrađena torpedna cijev. Visok i ravan pramac je toliko obrastao da se vanjski poklopac cijevi gotovo i ne raspoznaje. Slijedeći pramčani dio trupa i plivajući uz samo dno, vidimo nekoliko rupa na oplati, što je znak da ju je jako nagrizla korozija. Uzdignuvši se do zapovjednog tornjića, možemo vidjeti da mu nedostaje gornji dio pa se lako može uočiti komplicirani mehanizam na njegovom gornjem dijelu. To je ostatak kormilarskog uređaja za upravljanje brodom. Kroz tornjić se oprezno možemo uvući u pramčani dio olupine, u kojem je vidljivost puno bolja nego izvan olupine. Prešavši oprezno preko jedne horizontalne pregrade možemo ući u sam pramac olupine u čijem se dnu nalazi torpedna cijev. Cijev je otvorena i zjapi prazna

Torpedna cijev

a stražnji poklopac nedostaje. Nažalost, prije nekog vremena otuđio ga je jedan strani ronilac, poznati pljačkaš naše podmorske baštine. To je velika šteta, jer je sada torpedna cijev necjelovita, a i sam poklopac bio je od mjedi, ukrašen reljefnim natpisom proizvođača torpednih cijevi (vjerojatno tvrtka Whitehead iz Rijeke). U pramcu se nalazi i glava jednog torpeda. Samog torpeda nema u pramcu, ali nije preporučljivo da se glava dodiruje budući da nije poznato da li se radi o bojevoj ili vježbovnoj glavi. Oplata glave je zelenkaste boje i nije obrasla, što znači da je vjerojatno izrađena od bakrenog lima.

Tornjić na središnjem dijelu trupa

Izvukavši se iz unutrašnjosti i plivajući prema krmi, prolazimo mjesto gdje je bio dimnjak. Tu je okrugla rupa promjera oko 80 cm kroz koju se vidi cijev koja vodi prema parnom kotlu. Dalje prema krmi je drugi tornjić čija je unutrašnjost skoro posve ispunjena pijeskom i muljem, te ostaci jarbola. Iza njega su zgužvani limovi i ispresavijane cijevi, što daje naslutiti da je krmeni dio broda bio jako oštećen eksplozijom mine. U toj masi savijenog metala teško je prepoznati bilo kakve dijelove opreme ili naoružanja, jer je sve debelo obraslo stoljetnim naslagama školjaka, algi i spužvi. Na dnu oko broda ima ostataka krmene konstrukcije i limova koji su pali sa olupine. Na sve su strane znaci uznapredovale korozije, što nas podsjeća da je vijek svih metalnih olupina u Jadranu  ipak ograničen i da će s vremenom sve nepovratno nestati. Tb 26 FLAMINGO jedna je od najstarijih metalnih olupina i zato je posebno vrijedna, tim više što je to jedina torpiljarka takvog tipa u Jadranu koja je dostupna za ronjenje.

Tb 26 FLAMINGO

VRSTA :                     Torpiljarka tip Schichau, građeni po licenci u Trstu i Puli

IME / OZNAKA :          Tb 26 FLAMINGO

PRIPADNOST :            austro ugarska

IZGRAĐEN :               STT (Stabilimento Tecnico Triestino). Porinut 28.8.1889., ušao u službu 17.3.1890.

DIMENZIJE  :             d= 39,0 m, š=  4,5 m, gaz= 1,1 m, 78 tona, 1 kotao Yarrow, 1 trocilindarski parni stroj trostruke ekspanzije od 950 KS, 1 vijak, brzina 19 čv.

NAORUŽANJE:            1 potpalubna pramčana i 1 palubna krmena torpedna cijev, 2 topa kal. 37 mm/23.

POSADA:                    2 časnika i 16 dočasnika i mornara.

POTONUO :                 23.08.1914.

UZROK :                     Podvodna mina.

MJESTO :                    W od ophodne linije Porer-Peneda

KOORDINATE :            44˚  43′ 14,8” N,   13˚ 48′ 41,9”  E.

TEŽINA PRONALAŽENJA :        Teško, potrebna GPS i dubinomjer.

NAJVEĆA DUBINA :           46m.

NAJMANJA DUBINA :         41 m.

POVIJESNA VAŽNOST :     Postoji.

STRUJE :                         Uglavnom promjenljiva, povemeno i jaka.

PRISTUP :                        Pristup moguć isključivo brodom (lokacija je na otvorenome moru).

VIDLJIVOST :                   Ljeti slaba, zimi znatno bolja.

ŽIVI SVIJET :                   Raznolik život na i oko olupine, povremeni primjerci većih riba.

ZNANJA I VJEŠTINE :        Napredne ronilačke kategorije prema svojim ovlastima.

 

PROČITAJTE PRETHODNI TEKST DANIJELA FRKE:

EUTERPE – MASOVNA PODVODNA GROBNICA DULJE OD STOLJEĆA

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here