Torpiljarka TA 45 SPICA – povijest broda

Mali medaljon sa fotografijama mlade žene i djevojčice, povećalo i pločicu Kriegsmarine sa serijskim brojem, ostavio je vrbničkome župniku jedan od brodolomaca prije nego što su ga odveli partizani / foto: Roni Brmalj

Negdje u sredini Vinodolskog kanala, okićeni izgubljenim ribarskim mrežama i prekriveni naslagama školjaka i morskog raslinja, na dubini od 60 metara počivaju ostaci njemačke torpiljarke TA 45. Rijetko, vrlo rijetko do nje se spusti poneka ekipa tehničkih ronilaca da izbliza pogleda ostatke ratnoga broda, čija je priča skoro posve izblijedjela iz sjećanja i najstarijih stanovnika Novog Vinodolskog i Vrbnika. Novinska vijest da su u ostavštini pokojnoga vrbničkog župnika pronađeni neki osobni predmeti njemačkog mornara, brodolomca sa torpiljarke TA 45, ponovno je oživjela ratnu dramu ovoga broda.

 

TA 45, bivša talijanska torpiljarka SPICA  pripadala je suvremenim talijanskim torpiljarkama klase ARIETE, koja je bila projektirana pred sam 2. svjetski rat. Bila je namijenjena borbi protiv neprijateljskih lakih pomorskih snaga, podmornica i torpednih čamaca te pratnji konvoja, a mogla je služiti i za polaganje mina. U jesen 1943. godine u brodogradilištima u Trstu i Rijeci u gradnji je bilo 11 jedinica ovog tipa, koje su Nijemci nakon kapitulacije Italije dovršili i odmah stavili u svoju službu. Brodovi su zadržali svoja imena a dobili su i njemačku oznaku TA (Torpedoboot, Ausland ili torpiljarka, inozemna).

TA 45

TA 45 imala je istisninu 696 tona, bila je dugačka 82 m, širine 8,3 m i imala je gaz od 3 m. Pogon su davale dvije parne turbine „Tosi“ sa ukupno 22.000 KS, a najveća brzina bila je 31,5 čvorova. Zalihe goriva iznosile su 200 tona, a posada je brojila 156 ljudi, od čega 4 časnika. Brod je bio naoružan sa 2 topa 100/L47 mm u kulama, jednim dvocijevnim torpednim aparatom od 533 mm, imala je dvocijevni PA top od 47 mm, jedan jednocjevni od 40 mm, dva četverocjevna PA topa od 20 mm i 6 jednocjevnih topova istog kalibra. Mogao je ukrcati 28 mina.


Jedan od posljednjih ispravnih njemačkih brodova na Jadranu

TA 45 SPICA uvršten je u njemačku službu 08.09.1944. godine, ali je tek od 23.11.44. bio u potpunosti opremljen (iako je u međuvremenu i nekompletan sudjelovao u borbenim zadacima). Torpiljarka TA 45 sudjelovala je u mnogim zadacima polaganja mina i pratnji konvoja sve do konca ožujka 1945. godine kada je kao jedan od rijetkih preostalih ispravnih ratnih brodova držana u pričuvi radi očekivanog iskrcavanja Saveznika na istočnu obalu Jadrana.

Na svoj posljednji zadatak TA 45 isplovila je 10.04.45. zajedno sa TA 40 PUGNALE. Trebalo je izvršiti pratnju i zaštitu topničkih tenkonosaca u Velebitskom kanalu, u vrijeme kada su jedinice NOVJ uz potporu britanskih lakih pomorskih snaga započele iskrcavanje na otok Rab. Dramatične okolnosti koje su dovele do gubitka broda i velikog dijela njegove posade najbolje opisuje u svojem ratnom dnevniku tadašnji zapovjednik 9. flotile torpiljarki Fregattenkapitan Friedrich-Karl Birnbaum, koji je bio ukrcan na TA 40, vodećem brodu flotile:

11. travnja 1945.

Vodstvo : Freg.Kpt. Birnbaum  na “TA 40”
Sudjelujući brodovi : “TA 40” i “TA 45
Zadatak : podrška djelovanju topničkih tankonosaca na dalmatinskoj obali

Vrhovno mornaričko zapovjedništvo Jug ponovno je naredilo djelovanje topničkih tenkonosaca u otočnom području sjeverno od Zadra i  pred obalom područja Senja – Jablanac – Karlobag. Brodovi 9. flotile torpiljarki trebali su, zbog očekivanog neprijateljskog iskrcavanja na otok Rab,  pružati zaštitu ovom sastavu s morske strane.

Zapovjednik flotile je 11. travnja 1945. godine, sa svoja oba broda, isplovio iz Trsta i nesmetano stigao u Rijeku. Brodovi su smješteni u Bakarskom zaljevu, gdje su bili dobro zaklonjeni zbog strmog okružja zaljeva. Pothvat je trebao započeti u večernjim satima. Vrijeme, oblačno nebo i loša vidljivost, bilo je kao idealno za tu namjeru.

Međutim, putem radio veze došla je naredba da pothvat treba odgoditi za sljedeća 24 h. Brodovi su odmah trebali ugasiti strojeve i popraviti kamuflažu.

Prema kasnijoj usmenoj izjavi (pred svima ju je izrekao upravitelj stroja sa TA 45), raspoloženje na brodu bilo je sumorno. Razlog je bio razumljiv: Brodovi su, osim što su bili primijećeni izviđanjem iz zraka, sigurno Saveznicima dojavljeni i od strane partizana, jer kako se na ovom području već tjednima nije pojavljivala nijedna torpiljarka, sada je ovo pojavljivanje nagovještavalo neki ratni zadatak. Zbog planiranog djelovanja u prvoj večeri, postojala je nada da neprijatelj neće uspjeti pravovremeno pripremiti protumjere. No ova odgoda za 24 h mogla mu je itekako koristiti. U skladu s time vjerojatnost u uspjeh ovog zadatka znatno se smanjila.

Freg.Kpt. Birnbaum napisao je u zarobljeništvu jedan izvještaj za blisku rodbinu palih drugova sa «TA 45» : »Na temelju izmijenjene situacije zbog odloženog djelovanja torpiljarki za 24 h, zadatak je postao vrlo opasan. Usprkos energičnom ukazivanju s moje strane da djelovanje u području Rijeke brodovima koji nisu sakriveni, u sljedećoj noći prije svega znači siguran gubitak posljednjih dviju borbeno spremnih torpiljarki, zapovjedništvo je ostalo pri svojoj odluci. Zadatak nam je bio zaštita jedne naše skupine bojnih plovila, koje su trebale bombardirati od neprijatelja zauzetu luku Senj, kao i bombardirati nešto južnije smještenu luku Jablanac. Iz izjava zapovjednika TA 45, koji je bio naročito pesimitičan, proizlazilo je vjerovanje da se on sa svojim brodom neće vratiti sa ovog pothvata. Sličan osjećaj je držao sve nas…a dodatno i zbog činjenice da se sada pothvat mora izvršiti u prvim noćnim satima jednog petka, koji je usto i trinaesti».


12.-13. travnja 1945

Vodstvo : Freg.Kpt. Birnbaum  na “TA 40”
Sudjelujući brodovi : “TA 40” i “TA 45
Zadatak : podrška djelovanju topničkih tenkonosaca na dalmatinskoj obali

Zapovjednik flotile je sa svojim brodovima ostao 12. 04. 1945. godine u Bakarskom zaljevu. U večernjim satima pokrenuti su brodski strojevi, a tek u ponoć i k tome još u petak, 13. travnja 1945. godine – jedan zlokoban datum ! – brodovi su napustili Bakarski zaljev.

U ranijim noćnim satima vrijeme je bilo naročito povoljno, ali sada, sa zvjezdanim nebom pri punom mjesecu bilo je izuzetno nepovoljno za takav pothvat u otočnom području.

Brodovi su plovili Velebitskim kanalom prema jugu, a u njegovom južnom dijelu ravnog prolaza napale su ih iznenada, u unakrsnom napadu, skupine neprijateljskih torpednih čamaca koje su ih čekale u zasjedi. “Bez naročitih događaja oko 02.00 h nalazili smo se u visini Novog Vinodolskog, a po lijevom boku, uz obalu, plovila je naša bojna skupina (topnički tenkonosci koji su trebali napasti luku Senj, op.a.). Tada su s desnog boka, pod obalom Krka, zamijećene sjenke i svjetlucanje pramčanog vala torpednih čamaca. Odmah je dana uzbuna, ispaljena je lepeza svjetlećih granata u pravcu neprijatelja, a zapovjedni je brod okrenuo u punoj brzini u desno, odakle je prislušni uređaj registrirao šum neprijateljskih torpeda. U sljedećem trenutku torpeda su prošla mimo pramca i krme TA 40.  Istovremeno je odjeknula snažna zaglušujuća eksplozija na nekih 100 metara iza nas. Uslijed pogotka torpeda šiknuo je u zrak veliki vatreni stup u visini mosta na TA 45, a neposredno potom pogodak drugog torpeda raskinuo je brod na dvije polovice, od kojih se pramac u požaru visoko uzdignuo i odmah potonuo. Stražnji dio broda, sav u plamenu, također je nestajao sa površine…  Uokolo u moru plutali su izbačeni mornari, a ranjenici su dozivali u pomoć, dok je iznad njihovih glava bjesnila žestoka obrambena vatra iz svih cijevi zapovjednog broda na torpedne čamce. Nismo mogli pomoći brodolomcima u tim uvjetima. U energičnoj borbi za vrijeme povlačenja, zapovjednik TA 40 Kptlt. Goldammer uspio je svoj brod izvući iz bezizlazne situacije, a ja sam putem radioveze izvijestio operativno vodstvo i naše topničke tenkonosce ispred Senja, izdajući naređenje o povratnoj plovidbi i usputnom traganju za preživjelima» ( Qu. 46 ).

Neprestano mijenjajući smjer plovidbe, zapovjednik flotile uputio se sa TA 40 prema Rijeci, a već 13. 04. 1945. godine u 04.00 h, ponovno je isplovio, te se oko 09.00 h istog dana dokopao Pule.

O propasti «TA 45» postoji izvještaj koji je Walter Nieland, viši strojar na «TA 45», uputio udovici svojeg zapovjednika Kptlt. Waltera Wenzela još 05. 08. 1946. godine u vezi sudbine ljudi koji su nestali:

«13. 04. … skupa sa «TA 40», u 00.30 h isplovili smo uz hrvatsku obalu prema jugoistoku. Kod Novog Vinodolskog … oko 02.30 h, dobili smo 2 torpedna pogotka u pramčani dio broda, što je prouzrokovalo potonuće za 4 do 5 minuta. Ja sam se nalazio sa upraviteljem stroja (Lt.Ing.d.R. Heumann) i još jednim višim strojarom na upravljačkom mjestu stroja, na gornjoj palubi. Poslije pogotka, spasio sam se skokom sa palube na jednu splav, s koje sam promatrao prevrnuće i potonuće broda, koje je išlo jako brzo. Otprilike pola posade spasilo se na splavima za spašavanje, te su se nakon 8 do 10 sati veslanja dokopali kopna kod Novog Vinodolskog.  Od časnika spasio se samo upravitelj stroja, a od ostalih nije ostao nikakav trag, jer su se svi nalazili na mostu. Objašnjiv je gubitak cjelokupnog osoblja mosta, s obzirom da je oba pogotka primio pramčani dio broda, gdje su svi više ili manje bili teško ranjeni … te se nisu mogli spasiti skakanjem sa palube.»

Propast «TA 45» i smrt tako puno naših ljudi bio je iznimno bolan gubitak za 9. flotilu torpiljarki. Ona je sada ostala sa samo tri broda, TA 40, TA 41 i TA 43, od kojih je samo TA 40 bio sposoban za djelovanje. Za TA 41 više nije bilo nade, a za TA 43 još je postojala trunka nade da će biti sposoban za djelovanje.

I ipak je ova katastrofa imala i jednu sreću, naime, preživjeli sa TA 45 uspjeli su se čitavi izvući prema Trstu, te nisu pali u ruke partizana, što bi sigurno značilo njihovu smrt.


13. travnja 1945

Vodstvo : Freg.Kpt. Birnbaum  na “TA 40”
Sudjelujući brodovi : “TA 40
Zadatak : bojna plovidba Pula – Trst

Zapovjednik flotile je u Puli sastavio kratki bojni izvještaj o sukobu i potonuću “TA 45”, kao i o poduzetim mjerama za potragu i spašavanje preživjelih.

U 14.00 h “TA 40″ napustio je Pulu, te je neometano uplovio u Trst, u 19.00 h.

Ovdje sam u sjedištu flotile naišao na prve vijesti o preživjelima, a nekoliko dana kasnije, preživjeli su se pojavili osobno, pod vodstvom upravitelja stroja. Osim ovih ljudi, koji su se veslajući dokopali obale pored Novog Vinodolskog, jedna mala skupina dokopala se kopna na obali otoka Krka. Jedan dočasnik i jedan kaplar su se, nakon što su svladali partizanski vod za strijeljanje, uspjeli probiti do sjevernog rta otoka, ali su morali napustiti svoje teško ranjene drugove, te su se zaplijenjenim ribarskim brodom, potpuno iscrpljeni, dokopali Rijeke.

U već spomenutom izvještaju zapovjednika flotile, pisanom u zarobljeništvu, navedeno je i ovo :“Brod je isplovio sa posadom od 156 ljudi. Ukupno je spašeno 76, a za 80 članova posade izgubio se svaki trag …“

Torpiljarku TA 45 potopili su britanski torpedni čamci i motorne topovnjače koji su čekali u zasjedi pokraj rta Glavina na otoku Krku. Već kod ulaska u Vinodolski kanal lako su otkrili torpiljarke, jer su raspolagali dobrim američkim radarima, te su pričekali da se torpiljarke približe na nekih 400-500 metara. Ispaljena torpeda promašila su čelnu torpiljarku TA 40, ali TA 45 nije imala sreće i u samo 3-4 minute završila je na dnu. Nakon ove katastrofe, Nijemcima je preostala još samo jedna ispravna torpiljarka za obranu zadnjih izgubljenih položaja.

Ronilac prolazi iznad dvocijevnog torpednog aparata. Desno na kružnome postolju je PA top 4 x 20 mm. / foto: Danijel Frka

Stanje olupine i ronjenje:

U vremenu od 1983. do 1991. više smo puta ronili na olupini i pronašli smo sve njene dijelove. Pramčani dio je rastrgnut u više dijelova. Središnji dio trupa je gotovo posve neprepoznatljiv i leži izvaljen na bok. Vidljivost vrlo rijetko iznosi više od 2-3 metra. Sam vrh pramca leži najzapadnije od svih dijelova olupine i okrenut je kobilicom prema površini.

Jedan od mnogobrojnih PA topova na krmenoj palubi. / foto: Danijel Frka

No krmeni dio, negdje od visine dimnjaka pa sve do krme posve je čitav i djeluje vrlo impresivno. Za vrijeme našeg zadnjeg ronjenja u listopadu 2005. godine krmeni je dio bio djelomice prekriven velikom mrežom koja je tu izgubljena prije nekoliko godina. Mreža je kao šator prekrivala krmeni top u kuli i ostalo naoružanje na samoj krmi, pa nažalost nije bilo moguće detaljnije istražiti taj dio. Vidljivost je bila iznenađujuće dobra, oko 15-20 metara, što često nije slučaj i tada se na olupini treba roniti sa najvećim oprezom. Naime, jednom nam se ranije dogodilo da se zbog loše vidljivosti pri dnu izgubio jedan član ekipe, no sve je završilo sretno i bez posljedica.

Na krmenom dijelu, odmah iza mjesta gdje je brod prekinut nalazi se malo uzdignuto nadgrađe, u kojemu se nalazilo upravljačko mjesto za strojarnicu, a na njenom je krovu jedan četverocijevni protuavionski top od 20 mm. Plivajući prema krmi nailazimo na torpedni aparat sa dvije cijevi kalibra 533 mm, između kojih se još uvijek dobro vidi sjedalo za mornara koji je upravljao torpednim uređajem. Iza torpednog uređaja su odušnici za zrak iz strojarnice a iza njih je još jedno postolje sa četverocijevnim flakom od 20 mm. Slijedi krmeno nadgrađe na kojemu je top kalibra 100 mm u oklopljenoj kupoli, a sa obje strane nadgrađa nalaze se postolja dva protuavionska topa od 20 mm. Dalje prema krmi je jedan dvocijevni top kalibra 37 mm, zatim se vide krmena vitla za zatezanje konopaca za privez, a arsenal naoružanja upotpunjuje još jedan top kalibra 40 mm postavljen na samoj krmi. Pri dobroj vidljivosti, ispod krme mogu se vidjeti dva vijka i kormilo.

foto: Danijel Frka

Gdje god se okrenemo, ogromna jata srebrnih sitnih riba naprosto nam zaklanjaju pogled, a u unutrašnjosti se mogu susresti vrlo veliki primjerci ugora. Velike škarpine leže po svuda unaokolo.  Svi ulazi u potpalublje uglavnom su vrlo uski i zamuljeni, tako da ulazak u zatvorene prostore nije bezopasan. Jedini širi otvor kroz kojega se može ući je mjesto gdje je brod prekinut, jer je na tom mjestu paluba rastrgana a rupa od oštećenja široka je mjestimice i nekoliko metara. U polumraku se nazire jedan od parnih kotlova, oko kojega je mnoštvo pokidanih kablova, cijevi i čeličnih limova. Zbog zamuljenosti i svakojakog krša ne može se duboko prodrijeti u unutrašnjost bez posebne i temeljite pripreme.

TA 45 SPICA na morskom dnu – ilustracija


TORPILJARKA TA 45 SPICA

VRSTA :                                         Torpiljarka

IME / OZNAKA :                             TA 45 (ex-SPICA)

PRIPADNOST :                               Njemačka ratna mornarica.

IZGRAĐEN :                                  1944., Cantieri Navali di Quarnaro, Rijeka,

uvršten u službu 08.9.1944.

DIMENZIJE  :                                d= 82,26 m, š= 8,6 m, v=2,8  m.

POTONUO :                                  13. travnja 1945.

UZROK :                                       Potopili ga britanski torpedni čamci

MJESTO :                                      Vinodolski kanal

KOORDINATE :                              45˚ 05,534’ N, 14˚ 45,615’ E.

NAORUŽANJE :                              2x100mm L/47, 1 x 37mm PA (1 dvocijevni), 1 x 40 mm PA,  14 x 20 mm PA (2  4-cijevna,  6 jednocjevnih), 1 x 13 mm PA, 2 torpedne cijevi, komplet dubinskih  bombi.

POSADA :                                    156.

TEŽINA PRONALAŽENJA :              Teško se nalazi, potrebni instrumenti.

NAJVEĆA DUBINA :                       60 m.

NAJMANJA DUBINA :                     52 m.

STRUJA :                                      Umjerena, povremeno jaka.

VIDLJIVOST :                                Vrlo promjenjiva, povremeno izuzetna.

POVIJESNA VAŽNOST :                 Postoji.

 

 

PROČITAJTE PRETHODNU REPORTAŽU DANIJELA FRKE:
ELHAWI STAR – POTONUĆE PRED OČIMA CIJELOGA GRADA

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here