ALBANIEN – Povijest broda:
Parobrod ALBANIEN izgrađen je u tršćanskom brodogradilištu 1910. godine kao suvremeni željezni brod za prijevoz tereta i putnika. Početkom rata unajmljen je od strane Mornarice za lokalni prijevoz ratnog materijala uzduž jadranske obale, gdje je plovio sve do 1916. godine. Plovidba se uglavnom odvijala pod okriljem noći, kako bi se brodovi zaštitili od neprijateljskog izviđačkog zrakoplovstva i podmornica.
U to vrijeme su talijanske podmornice sve češće postavljale zasjede na mjestima gdje su morali proći austrougarski brodovi, a jedno takvo mjesto nalazilo se uzduž zapadne obale otoka Paga, kuda su brodovi morali prolaziti na svojem putu iz Trsta prema dalmatinskim lukama i obrnuto. Pa iako talijani tijekom cijele prve polovice 1916. godine nisu imali nikakvih uspjeha, i dalje su ustrajali na zasjedama uz istočnu obalu Jadrana. No trud se napokon isplatio.
U noći 3-4. lipnja 1916. talijanska podmornica ATROPO približila se u laganoj nadvodnoj vožnji obali Paga zapadno od uvale Jakišnica, kako bi postavila zasjedu austrougarskim trgovačkim brodovima. Podmornica je mirovala na površini a izviđači na tornju dvogledima su pažljivo promatrali tamni horizont. Zapovjednik, poručnik korvete (tenente di vascello) Giotto Maraghini, poslušao je peljara, (tenente di vascello Nazario Sauro, inače austrougarski državljanin koji je nešto kasnije, prilikom nasukavanja talijanske podmornice GIACINTO PULLINO na hrid Galijolu, uhićen, osuđen i obješen u Puli) da se približe bliže obali kako bi se oblik podmornice što više stopio sa tamnon pozadinom.
Čekanje se isplatilo. Pred jutro se na obzoru pojavio oblak dima, a nedugo zatim moglo se prostim okom razaznati tamnu mrlju koja je ličila na neki parobrod. Bio je to parobrod ALBANIEN na putu za Zeleniku, luku u bokokotorskom zaljevu sa teretom sijena. Kako nije bilo sumnje da se radi o neprijateljskom brodu, zapovjednik je dao naredbu da se podmornica pripremi za napad. Otvoreni su poklopci torpednih cijevi kako bi se naplavile morem, s obzirom na brzinu parobroda izračunat je kut preticanja, i kada se parobrod približio na udaljenost manju od 400 metara, ispaljena su torpeda. Točno u 5 sati i 45 minuta odjeknule su dvije eksplozije, obje po krmenom dijelu broda.
Parobrod ALBANIEN se zaustavio, počeo je sve više tonuti krmom a posada je počela napuštati brod. Nije proteklo dugo vremena kada je ALBANIEN zaronio krmom i nestao pod površinom.
Bilo je to prvo uspješno torpediranje neprijateljskog broda od strane talijanske podmornice u Prvom svjetskom ratu.
Stanje olupine i ronjenje:
Olupina leži uspravno na pješčanom dnu na dubini od 70 metara. Glavna paluba je na 60 metara dubine i u prilično je dobrom stanju, izuzev krme koja je zgnječena i predstavlja masu savijenih dijelova oplate i čeličnih greda. Na palubi se nalazi debeli sloj pijeska i mulja, a može se vidjeti više otvora koji vode u potpalublje. Dobro se vidi otvor krmenog skladišta, kao i nekoliko manjih okomitih ulaza koji su uglavnom zakrčeni raznim predmetima. Na pramčanom dijelu je otvor sa stubištem koje vodi u prostor sa putničkim kabinama. Krmeni i pramčani jarbol su na svojim mjestima, ali im nedostaje gornji dio. Ispod krme koja je osim oštećenja od torpeda, zadobila i oštećenja od udarca u dno, vidi se kormilo koje je okrenuto i stisnuto uz vijak, koji je jednim dijelom ukopan u pijesak.
S desne strane krme vidi se velika rupa nastala eksplozijom torpeda i kroz nju se može ući u krmeno skladište čiji je donji dio prekriven debelim slojem mulja. Kroz krmeno skladište može se doprijeti do potpalublja, ali put dalje nije moguć nego se treba vratiti kroz otvor krmenog skladišta ili kroz rupu od torpeda. Na središnjem nadgrađu je ventilacijski otvor (svjetlarnik) strojarnice. Dva poklopca su otvorena i krou njih se vidi unutrašnjost, koja je također puna finog sedimenta. Vidi se i gornji dio parnog stroja.
Prolazi uzduž obje bočne strane nadgrađa prepuni su mrtvih školjaka tako da je plivanje kroz njih rizično, budući da se suho ronilačko odijelo može lako oštetiti ili probušiti. Uzduž prolaza je više vratiju od kojih su neka poluotvorena. Na kraju prolaza prema pramcu je veliki reflektor koji je propao sa gornjih dijelova nadgrađa. Na vrhu nadgrađa nema ni traga zapovjedničkom mostu ili kormilarskom uređaju. Svi instrumenti i oprema vjerojatno su s vremenom propali i zakopani su negdje ispod debelih naslaga mulja na donjim palubama.
Kroz jedan od dva četvrtasta otvora sa obje strane pramčanog dijela trupa, može se ući u prostor gdje su nekada bile putničke kabine. Prostor je mjestimice sužen radi raznih predmeta koji su pali sa palube iznad, tako da je potreban maksimalan oprez. Prema krmi vode dva prolaza uzduž boka broda, no jedan je posve zakrčen predmetima dok je drugi uzak, i izgleda da je barem djelomice prohodan.
S obzirom na dubinu ova olupina dostupna je samo tehničkim roniocima.
ALBANIEN
VRSTA : Parobrod
IME : ALBANIEN
PRIPADNOST : Austro-Ugarska, kompanija Österreische Lloyd
IZGRAĐEN : Trst 1910. Parni stroj 1.350 KS, 13,14 čv.
DIMENZIJE : d=65,85 m, š=9,67 m, v=4,79 m. 1.122 BRT, 517 NRT.
POTONUO : 04.06.1916.
UZROK : Torpedirala ga talijanska podmornica ATROPO.
MJESTO : Zapadno od Jakišnice na Pagu.
KOORDINATE : 44° 37,745’ N, 14° 44,970’ E.
TEŽINA PRONALAŽENJA : Lokacija je na otvorenom moru. Potrebna pomoć instrumenata (GPS).
NAJVEĆA DUBINA : 70 m.
NAJMANJA DUBINA : 62 m.
ZNANJA I VJEŠTINE : Samo ronilačke kategorije osposobljene za tehničko ronjenje na dubinama preko 60 m.
POVIJESNA VAŽNOST : Postoji. Lokalitet je zaštićen. Ronjenje je dozvoljeno samo preko ovlaštenog ronilačkog centra.
