Giuseppe Dormio – povijest broda:

Parobrod GIUSEPPE DORMIO izgrađen je daleke 1904. godine u brodogradilištu Napier & Miller Ltd. u Glasgowu. Bio je to teretnjak dužine 74,73 m, širine 10,98 m i visine 4,32 m. Imao je 1.008 BRT, a pokretao ga je parni stroj trostruke ekspanzije snage 1.000 KS. Paru su proizvodila dva kotla Rowan-Glasgow, a postizao je brzinu od 10 čvorova. Naručitelj je bila ruska kompanija FC Zvorono, i prvo mu je ime bilo ITALIA.

Parobrod “Italia” – kasnije “Dormio”

Godine 1928. prodan je kompaniji Giuseppe Dormio iz Barija. Poslije kapitulacije Italije brod preuzimaju Nijemci ali ga ne naoružavaju već ga putem kompanije Deutsche Mittelmeer Reederai koriste za dužobalnu plovidbu. Na brodu je bila ukrcana talijanska posada, koju su regrutirali Nijemci.

“Giuseppe Dormio”

Kanal Vela vrata stoljećima je bio glavni prilaz riječkoj luci. Svi veći brodovi, čiji zapovjednici nisu dobro poznavali međuotočno područje južno od otoka Krka, obično su kao najširi i najsigurniji prolaz u Kvarnerski zaljev za svoju plovidbu birali upravo Vela vrata. Za jedrenjake, pružao je dovoljno prostora za križanje u vjetar, dok je za brže i veće parobrode on predstavljao najlakši i najbrži put.

Nijemci polažu nova minska polja

Talijani su u Drugome svjetskom ratu minama pokušali zapriječiti sve prilaze Kvarneru i riječkoj luci. Poslije kapitulacije Italije u rujnu 1943. na Jadran nadiru Nijemci, potiskujući partizanske jedinice prema jugu i na dalmatinske otoke. Njemačka ratna mornarica odmah je počela provoditi planove jačanja obrane cijelog istočno jadranskog područja zbog opasnosti od iskrcavanja Saveznika, koji su u međuvremenu osvojili cijelu južnu Italiju. Stoga je njemačko zapovjedništvo mornaričkih grupa Jug izradilo niz planova za polaganje novih minskih polja koja su trebala zaštititi sve važne sjevernojadranske luke. Među njima je Rijeka bila jedna od najznačajnijih.

Čim su Nijemci u jadranskim brodogradilištima osposobili prve brodove – minopolagače, započeli su sa polaganjem minskih polja. Među prvima, položili su nekoliko minskih zapreka u Velim vratima, pojačavši tako već ranije položena talijanska minska polja. No ta operacija nije prošla bez gubitaka. U noći 18. ožujka 1944. prilikom pokušaja polaganja minskog polja, naišla je na minu u Velim vratima njemačka torpiljarka TA 36 STELLA POLARE i potonula sa polovicom njene posade. Nijemci usprkos toga nisu odustali od polaganja mina, već su u narednih nekoliko mjeseci položili na stotine mina u Velim, Srednjim i Malim  vratima,  a dodali su i neka minska polja usred Kvarnera.

Giuseppe Dormio – žrtva njemačke mine

Na nove žrtve morskih mina nije trebalo dugo čekati. No prve žrtve nisu bili saveznički brodovi, nego opet brodovi u njemačkoj službi. Tako je u rano jutro 11. kolovoza 1944. godine na minu naišao parobrod GIUSEPPE DORMIO, koji je nakon kratkog vremena potonuo. O tome događaju piše u dnevniku Admirala Jadrana – viceadmirala Joachima Lietzmanna, njemačkog zapovjednika svih pomorskih snaga na Jadranu sljedeće :

“Giuseppe Dormio” na morskom dnu – ilustracija

„Parobrod GIUSEPPE DORMIO, na maršu iz Pule za Rijeku, poslije jedne eksplozije do koje je došlo 11.08. oko 03,30 sati potonuo je na oko 200 m istočno od rta Mašnjak. Samo jedan član posade broda vidio je, navodno, jednu podmornicu na površini, zbog čega se ovaj podatak ne može uzeti kao pouzdan. Brazdu kretanja torpeda nije primijetio. Eksplozija je uslijedila sa desne bočne strane broda između prostorije za pogonski stroj i parnog kotla. Nestalo je 6 članova posade broda talijanske narodnosti. Postoji velika vjerojatnost, da je brod naišao na minu u jednoj od naših prepreka, koje su položene u kanalu Vela vrata. Jednu izronjenu podmornicu bez sumnje bi uočio veći broj članova posade broda.

Gubitak broda se prema tome mora pripisati netočnom vođenju navigacije. Sa brodom je izgubljeno oko 800 tona cementa, koji je bio namijenjen pionirskim jedinicama kopnene vojske za utvrđivanje“. Kako se vidi iz dnevnika Admirala Jadrana, Nijemci nisu ostavili nikakvu sumnju da je brod potopljen eksplozijom mine. No točna lokacija parobroda GIUSEPPE DORMIO ostala je dugo vremena tajnom, sve dok se naša ronilačka ekipa nije prvi puta spustila na njegovu palubu,  točno 64 godine poslije njegova potonuća.

Stvrdnuti cement iz skladišta broda

 

Stanje olupine i ronjenje:

Mjesto potonuća ovoga broda bilo je dugo vremena predmetom spekulacija raznih ronilačkih skupina koje rone na našim brojnim poznatim i nepoznatim olupinama. Neki su tvrdili za jednu nedavno pronađenu olupinu u Kvarneriću, da je ona GIUSEPPE DORMIO, no ustanovilo se da je to talijanski parobrod LUANA, koji je na minu naišao i potonuo neposredno poslije 2. svjetskog rata. Za DORMIO se tvrdilo da se njegova olupina nalazi nekoliko milja sjevernije od LUANE, no za tu smo olupinu kasnije utvrdili da nije parobrod nego norveški motorni brod ARGO. Tek kada smo u dnevniku Admirala Jadrana pronašli preciznije podatke o potapanju DORMIA, mogli smo sa sigurnošću suziti područje gdje se nalazi olupina na prostor Velih vrata. U međuvremenu smo od talijanskih povjesničara dobili nekoliko fotografija DORMIA kao i osnovne povijesne podatke o brodu.

Na novoj pomorskoj karti Hidrografskog instituta označeno je nekoliko „novih“ olupina, pa sam pretpostavio da je među njima i brod kojega tražimo. Najizglednija pozicija bila je usred kanala, nešto južnije od današnje trajektne linije Brestova-Porozina. Tako smo u rujnu 2006. godine organizirali ekspediciju i napokon locirali olupinu.

Olupina leži na muljevitom dnu u uspravnom položaju. Vidljivost je promjenljiva i može jako varirati s obzirom na doba dana i morske struje. Najčešće uz dno lebdi mutni sloj promjenljive visine, koja varira od 1-2 metra pa do desetak metara, i tada se od olupine mogu zamijetiti jedino jarboli kako strše iz zelenkastih oblaka koji počivaju na olupini. Vrh jarbola je na dubini od oko 48-50 metara i sav je obrastao školjkama  Nedaleko od njega iz mutnog sloja vire četiri sohe za čamce za spašavanje. Da bismo se spustili na palubu, moramo zaroniti u mutni sloj i vidljivost se u njemu naglo smanjuje. Ne iznosi više od tri metra, no i to je  dovoljno da se možemo nekako orijentirati.

Ronilac osvjetljava brodski dimnjak

Dubina na glavnoj palubi iznosi 59 metara, a pogledom preko ruba palube možemo procijeniti da do dna preostaje još samo par metara.   Na središnjem dijelu broda je nisko nadgrađe na kojem leži jedan ogroman valjkasti predmet, na čijem se gornjem dijelu nalaze čelične stepenice. To je visok i uzak dimnjak, koji srušen leži poprijeko na nadgrađu. Nekoliko vjetrolovki oko dimnjaka još stoji uspravno i bogato su ukrašene žutim spužvama. Ogromna jata sitne plave ribe koja se drži uz olupinu zaklanjaju pogled.  Iako je teško točno orijentirati se, prema položaju rupe od dimnjaka može se odrediti u kojem je smjeru pramac. Ubrzo poslije dimnjaka nailazimo na prostor koji je nekad bio zapovjednički most, no budući da je bio drvene konstrukcije, oplata je posve istrunula i od njega nije ostalo gotovo ništa.

Ribarska mreža na olupini broda Dormio

Svi dijelovi nadgrađa obrasli su debelim naslagama školjkaša i spužvi, kojima su olupine omiljena staništa, osobito na mjestima gdje vladaju jake morske struje koje im donose obilje hrane. U tom pogledu niti olupina DORMIA nije iznimka. Jedino je osovina kormilarskog uređaja nešto manje obrasla, a to je ujedno i  potvrda da se nalazimo na dijelu gdje je nekada stajao zapovjednički most.
Dalje prema pramcu vidi se otvor jednog od prednjih skladišta i ostaci jarbola što se pružaju uvis, prekriveni velikom mrežom što seže sve do pramca. U skladištu se još uvijek dobro vide uredno poslagane vreće cementa, koje su činile glavni dio brodskog tereta. Vraćajući se prema središnjem dijelu broda,  pokraj dimnjaka zamijetiti ćemo četvrtasti otvor kroz kojega se uz piomoć dobre svjetiljke može vidjeti unutrašnjost strojarnice. Vrlo je teško je zavući se u unutrašnjost, jer su rubovi uskog otvora obrasli tvrdim i oštrim školjkama pa postoji opasnost da će rasjeći vaše suho ronilačko odijelo, stoga je potreban maksimalan oprez.

Vrh jarbola

Plivajući iznad bokova starog parobroda, može se primijetiti da je neobično duboko utonuo u mulj, jer je glavna paluba samo koji metar iznad morskoga dna, gdje je dubina 65 metara. Teret u skladištima slaže se sa navodom iz dnevnika Admirala Jadrana da je brod prevozio 800 tona cementa namijenjenog izgradnji obalnih utvrda. Stoga nije ni čudo da je trup broda, zbog kompaktnog tereta velike težine,  neuobičajeno duboko utonuo u žitki mulj na dnu Velih vrata. Time je GIUSEPPE DORMIO konačno prepoznat, pa je još jedna bezimena olupina u Jadranu dobila svoje ime.

Uzdižući se prema svjetlo modroj površini, sa dubine od trideset pet metara još se može vidjeti pravilan oblik olupine. Iz zelenkastog sloja koji poput oblaka prekriva olupinu, jasno se vide sohe čamaca za spašavanje i jarbol obavijen ribarskom mrežom, no kako postupno smanjujemo dubinu prema dekompresijskim zastancima, njihova će se slika uskoro stopiti u jednoliku zeleno-plavu pozadinu.


Parobrod GIUSEPPE DORMIO

 

VRSTA :                      Teretni parobrod

IME       :                    GIUSEPPE DORMIO (ex-ITALIA)

PRIPADNOST :            Italija, kompanija Giuseppe Dormio, Bari, Kasnije u njemačkoj službi.

IZGRAĐEN :               1904. g., brodogradilište Napier & Miller Ltd, Glasgow, Velika Britanija.

POGON :                   Parni stroj trostruke ekspanzije, 2 kotla Rowan-Glasgow, brzina 10 čv.

DIMENZIJE  :                    d=74,73 m, š=10,98 m.  1008 BRT.

POTONUO :                     11. 8. 1944.

UZROK :                          Podvodna mina.

MJESTO :                         Kanal Vela vrata, oko 200 m od trajektne linije Brestova-Porozina.

KOORDINATE :                  45˚ 07,667′ N, 14̊ 15,187’ E.

TEŽINA PRONALAŽENJA :  Lokacija je na otvorenom moru. Potrebna pomoć instrumenata (GPS).

NAJVEĆA DUBINA :           65  m.

NAJMANJA DUBINA :         49  m.

POVIJESNA VAŽNOST :     Postoji.

STRUJA :                         Umjerena, povremeno jaka.

PRISTUP :              Pristup moguć isključivo brodom (lokacija je u sredini kanala Vela vrata).

VIDLJIVOST :                   Slaba do dobra, rijetko vrlo dobra.

ŽIVI SVIJET :                   Raznolik život na i oko olupine, povremeno primjerci većih riba.

ZNANJA I VJEŠTINE :       Ronilačke kategorije osposobljene za tehničko ronjenje.

PROČITAJTE PRETHODNU REPORTAŽU DANIJELA FRKE:
“ARGO” – OLUPINA ZAMALO IZGUBLJENE POVIJESTI

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here