Trgovački brod “VITTORIO LOCCHI”

U brodogradilištu Cantieri navali del Quarnero Fiume, tijekom 1942. godine za talijansku brodarsku kompaniju „Tirreniu“ iz Tunisa dovršeni su trgovački brodovi „FOSCOLO“, „MANZONI“ i „D;ANNUNZIO“ po 4200 tona nosivosti. Za istu kompaniju tijekom 1943. dovršeni su iz iste serije teretnih brodova od 4200 tona „LEOPARDI“, „TOMMASEO“, ALFERI“. Svi ti brodovi dobivali su imena po poznatim talijanskim pjesnicima (serija poeta).

Kako su brodovi završeni odmah su mobilizirani od Talijanske ratne mornarice za prijevoz vojnih trupa i ratnog materijala za potrebe rata u istočnoj Africi. Do kapitulacije Italije brodovi su većinom bili završeni, a zatim mnogi i potopljeni ploveći u konvojima ratnog pakla Mediterana. Posljednji brod iz te serije još nije bio dovršen , a to je trgovački brod „VITTORIO LOCCHI“. Taj brod je kapitulacija Italije zatekla na opremanju. Porinut je sredinom 1943. godine. Nakon kapitulacije Italije riječko brodogradilište zaposjedaju Nijemci.

U početku nemaju interesa staviti brod u pogon zbog nekoliko razloga. Zaokupljeni su izgradnjom utvrda oko Rijeke, zbog sve većeg širenja oslobođenog područja i približavanja NOV-e. Nijemci su iz brodogradilišta slali velike količine metala i drugog materijala za njemačku ratnu industriju. Nastavak i dovršavanje proizvodnje u brodogradilištu ometaju česti avionski napadi savezničke avijacije koji ostavljaju iza sebe veliku materijalnu štetu, od koje se brodogradilište sve teže oporavlja.

Ratni brod “KUCKUCK”

Na kraju 1944. godine nijemci odlučuju da od teretnog broda LOCCHI naprave ratni brod, koji će služiti za protuzračnu obranu, te mu prepravljaju dizajn. Na brodu se posebno ističu kule za protuzračno naoružanje, te je još dodatno oklopljen. Brodu su Nijemci dali novo ime „KUCKUCK“ . Nijemci su brodove zaplijenjene od Talijana nazivali po pticama. Početkom veljače 1945. godine ex LOCCHI isplovljava iz brodogradilišta na prvu probnu vožnju po Kvarneru. Kako je prva plovidba prošla bez problema brod se vraćao u brodogradilište. Na brodu je pripremljeno malo slavlje. Njemački časnici nisu uspjeli popiti ni prvu čašu šampanjca, kada je uslijedio napad na brod od strane savezničke avijacije. Brod je zapažen prilikom jednog od svakodnevnih napada na Rijeku. Posada nije mogla pružiti nikakav otpor jer na brodu nije bilo postavljeno nikakvo naoružanje. Saveznički avioni zasipali su ga bombama, ali vještim manevriranjem brod je spašen. Bombe su promašile cilj.

Do listopada 1944. Rijeka je pretrpjela pet jakih avionskih napada. Najžešći ciljani napad na Riječko brodogradilište dogodio se 20. veljače 1945. godine poznatiji kao saveznička misija br. 179.

20. veljače 1945. - Misija 179. - najžešći napad na brodogradilište
20. veljače 1945. – Misija 179. – najžešći napad na brodogradilište

Po procjeni saveznika, uspjeh napada je bio 37 posto. Napad je izvelo dvadeset osam savezničkih aviona B 24. U toj misiji na brodogradilište je bačeno četrdeset sedam tona bombi. Napravljena je ogromna materijalna šteta na objektima, nasipima, navozima, plovnim objektima , opremi brodogradilišta itd.

Tih dana vodili su se najžešći napadi savezničke avijacije na Rijeku, te na njena industrijska postrojenja, na njemačke i talijanske vojne postrojbe, koje su bile zaklonjene u luci i uvalama Kvarnera. Nijemci su uspijevali svakodnevno vješto prikrivati brod mijenjajući mu položaj u brodogradilištu.

Potapanje 24. veljače 1945.

Dana 24. veljače 1945. bilo je oblačno i kišovito vrijeme, pa se nisu očekivali zračni napadi. Njemačka komanda iskoristila je taj zastoj u napadima da brod napusti brodogradilište i krene na prvi zadatak. Brod je trenutno bio usidren na kraju lukobrana kod izlaza iz brodogradilišta, gdje su se vršile posljednje pripreme pred isplovljenje. Toga trenutka sirene za zračni napad počele su zavijati. Sirene još nisu prestale s davanjem uzbune, a uslijedio je silovit zračni napad na brod. Nekoliko aviona doletjelo je sa sjeveroistoka u niskom letu. Avioni su žestoko zasuli brod kišom mitraljeskih metaka.

Avionski napad na njemački ratni brod Kuckuck 24. veljače 1945.
Avionski napad na njemački ratni brod Kuckuck 24. veljače 1945.

Brod je u prvom naletu direktno pogođen udarom bombe. KUCKUCK – ex LOCCHI se odjednom nagnuo i vrlo brzo nestao u moru. Kasnije su njemački ronioci poskidali sa potonulog broda sve što se dalo skinuti. Brod se nalazio na dubini od 23 m i ležao je nagnut na lijevom boku. S vremenom je brod sa mjesta potonuća od vrha lukobrana, utjecajem morskih struja i muljevitog dna, odsklizao u sredinu ulaza u luku brodogradilišta. Brod je na toj poziciji ugrožavao plovni put većim brodovima.

Položaj potopljenog broda Locchi na ulazu u luku brodogradilišta 3.
Položaj potopljenog broda Locchi na ulazu u luku brodogradilišta 3.maj

m/b “UČKA”

Trećeg svibnja oslobođena je Rijeka. Nakon nekoliko dana počela je obnova brodogradilišta koje je kasnije dobilo ime po danu oslobođenja rijeke „3. MAJ“. Prvo se pristupilo sanaciji građevinskih objekata, lukobrana, navoza, radionica, uklanjanju uništenih dijelova brodova na navozima, koje su Nijemci kod povlačenja dodatno uništili eksplozivom. Kada je brodogradilište stavljeno u funkciju pristupilo se vađenju potopljenih brodova i ostalih plovnih objekata.

U travnju 1949. godine ronilačka ekipa Nerea Milina iz poduzeća „Brodospas“odlučila je izvaditi brod sa 23 metra dubine. S matičnog broda “RAŠA“ radovima su upravljali tehnički rukovodioci Ivan Fabrio, Vaso Petrović, Luka Zaputović i Karlo Baumann. Ekipu je činilo pedeset ronioca, mornara i strojara. Ronioci su zatvorili mnogobrojne rupe od mitraljeza i bombi. Autogenim aparatima izrezali su dijelove nadgrađa, gdje će se postaviti veliki zračni cilindri. Brod je trebalo izravnati, u njegovim skladištima se nalazila velika količina krupne drvene građe, koju je trebalo sasjeći i postepeno izvaditi i na stotine tona cementnih blokova, što je stavljeno zbog stabilnosti. Dvadeset devetog svibnja 1949. godine snažni zračni cilindri počeli su dizati brod. Prvo su iz mora izronili dimnjak i zapovjedni most.

Zatim se pristupilo izvlačenju krmenog dijela, kada je uz strašan prasak došlo do pucanja čeličnih užadi koji su držale brod za zračne cilindre. Brod je ponovo potonuo. Pet dana i noći ronioci su radili te ponovili postupak vezanja broda za zračne cilindre. Četvrtog lipnja 1949. godine u jutarnjim satima cijeli je brod bio na površini. Bila je to velika pobjeda zaposlenika „ Brodospasa“. Brod „LOCCHI“ je odtegljen u brodogradilište  3. MAJ, a zatim dobiva i novo ime „UČKA“.

Sada su na red došli inženjeri i stručnjaci brodogradilišta koji su morali napraviti nacrte za njegovu generalnu rekonstrukciju. Originalni nacrti broda su uništeni pri povlačenju Nijemaca. Nijemci su sa potonulog broda poskidali najvažnije dijelove, pa je brodogradilište moralo ponovo izraditi sva postrojenja i unutarnje uređaje, osim oplate. Zatim se rad prekida na nekoliko tjedana zbog nedostatka materijala.

Kad je montiran reparirani stroj i došla električna struja sve je postalo lakše, pristupilo se uređenju unutarnjih prostorija i skladišta. Prvog svibnja 1951. godine brod je isplovio na probnu vožnju. Prije isplovljavanja bio je usidren uz lukobran na istom mjestu gdje je bio napadnut i potopljen. Poslije toga učinjene su manje preinake na brodskom stroju. Brod zatim odlazi u brodogradilište Viktor Lenac u dok zbog manjih zahvata na trupu broda. Brod Učka je prvi iz serije tipa LOCCHI. Bio je namijenjen kompaniji Jugoslavenska linijska plovidba kasnije Jugolinija. Ostali brodovi iz te serije završeni su do 1953. godine – AVALA, DINARA i ROMANIJA.

Motorni brod Učka
Motorni brod Učka

„UČKA“ je brod od 3161 BRT, dužine 117 m, pod punim opterećenjem ima gaz 6,3 m, a postiže brzinu od 14,5 morskih milja. Prvi kapetan broda „UČKA“ bio je Božo Zoričić, bivši direktor Jugoslavenske linijske plovidbe, dugogodišnji iskusni pomorac, rodom iz Jablanca kraj Senja.

Ploviti će na liniji za sjevernu Europu. Prvi teret je ruda za Njemačku, drvo za Englesku, zatim tranzitni teret pamuka za Veneciju. Godine 1954. brod Učka plovi na liniji Jadran – Daleki istok. Brodogradilište 3.MAJ šezdeset četvrte godine započelo je sa izgradnjom serije brodova tipa „UČKA“. Brodovi nove serije slični su brodovima iz prve serije tipa LOCCHI. Ti brodovi su nešto viši i dva su metra duži. Umetnuta su dva rebra u sredinu broda, pa im je nosivost povećana za 700 t.

Nasukavanja u Sueskom kanalu i Bombaju

“Učka” je plovila za kompaniju Jugolinija do 1968. godine kada je prodana Lošinjskoj plovidbi iz Rijeke. Brod i njegova posada su bez većih problema prošli sve nedaće što ih donosi more i plovidba. Početkom šezdesetih “Učka” je doživjela dva nasukavanja. Prvo se desilo u Sueskom kanalu. Brod je odsukan pomoću tegljača, nije bilo većih oštećenja na koritu broda. Drugo nasukavanje desilo se prilikom ulaska u luku Bombaj. Uslijed monsunskih kiša vidljivost je bila smanjena pa se nisu vidjele plutače plovnog puta. Brod se nasukao na muljevito dno i počeo pomalo naginjati. Brod je bio nakrcan teretom kamiona i sanducima razne robe.

Najprije je odlučeno da se u cilju spašavanja broda u more baci teret kamiona. Vrlo brzo s shvatili da to nije dobra odluka, jer bačeni kamioni zarobili bi brod i onemogućili plovidbu čak i u slučaju uspješnog odsukavanja. Zatim je u more bačen teret s robom koji je plivao. Brod se sve više naginjao. Kad se brod nagnuo preko trideset stupnjeva, posada je počela pripremu za napuštanje broda.

Oko vrata su se zavezale vrećice sa najvažnijim stvarima – dokumenti i novac. Spašavanje čamcima preko soha bilo je onemogućeno, jer sa strane na koju se brod nagnuo, čamci su se odmaknuli od broda. Čamci za spašavanje sa strane broda koja se podigla naslonili su se na oplatu broda i pripremilo se spašavanje s užadima ili skokom u more. Naginjanje broda je prestalo, pa se čekala plima. Kada se more podiglo, brod je odsukan snagom vlastitih motora.

Štete na brodu nije bilo osim bačenog tereta. Polovinom sedamdesetih godina za vrijeme plovidbe Jadranskim morem u pravcu Rijeke izbio je požar na palubnom teretu skladišta br. 5. Požar je zahvatio teret pamuka u balama. Posada broda pristupila je gašenju požara svim raspoloživim sredstvima, dio tereta koji je bio jače zahvaćen požarom, bačen je u more.

Brod “Učka” imao je u sebi ugrađen Fiatov motor i postizalo je brzinu od 14,5 milja, ali nije smio ploviti brže od deset milja jer je pod opterećenjem dolazilo do kvara na motoru. Taj uzrok nisu mogli ukloniti ni tvornički stručnjaci. Nikada se nije moglo ustanoviti je li u pitanju  tvornička greška ili posljedica četverogodišnjeg ležanja broda pod morem.

PROČITAJTE JOŠ: BARKA “DIANA” – TEŽAČKA BRSEČKA LJEPOTICA

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here