Povijest broda HMS “Coriolanus”:

U travnju 1945. godine ratne operacije združenih partizanskih snaga primaknule su se sjevernom dijelu Jadranske obale. Partizanske snage približile su se Rijeci, Puli i Trstu koje su uporno branile njemačke snage odbijajući predaju da bi omogućile povlačenje što većeg dijela njemačkih trupa prema sjeveru. Obišavši opkoljenu Rijeku i Pulu, partizani su se 1. svibnja našli pred Trstom i napali ga svim snagama. Nakon što je 2. svibnja zauzet Trst, narednog je dana oslobođena i Rijeka iz koje su se prethodno povukle njemačke snage, čime je cijela sjeverna obala Jadrana sve do Trsta potpala pod nadzor partizana.

Tisuće mina na sjevernom Jadranu

Da bi spriječili prodor savezničkih ratnih brodova prema sjevernom Jadranu, Nijemci su tijekom posljednje dvije ratne godine položili nekoliko tisuća morskih mina različitih vrsta. Minskim preprekama zapriječeni su svi kanali i pristupi lukama, a mnogobrojna minska polja položena su i na otvorenom moru ispred istočne obale Istre. Da bi se uspostavio neophodan pomorski promet uzduž obale, britanski minolovci započeli su opasan posao čišćenja mina i stvaranja plovnog puta kroz minska polja. Očišćeno područje označeno je na pomorskim kartama, a opasna područja obilježena su plutačama. Čišćenje sidrenih mina vršilo se minolovkama, koje je brod teglio za sobom pomoću čeličnog užeta. Minolovke su po svome obliku slične torpedu, ali su nešto manjih dimenzija i opremljene su posebnim krilcima, koja su pomagala da se u teglju minolovke što više bočno razmaknu od osi broda. Kada bi čelično uže kojom se tegli minolovka zakvačilo sidreno uže mine, ono bi klizilo sve do minolovke gdje bi ga prerezao poseban sjekač. Potom bi mina, oslobođena sidra, isplivala na površinu gdje bi je minolovac uništio topovima sa sigurne udaljenosti.

CORIOLANUS neposredno poslije primopredaje Ratnoj mornarici Velike Britanije

Britanski minolovac “Coriolanus”

Britanski minolovac CORIOLANUS tipa “Trawler” pripadao je klasi “Shakespearean” od koje je prema programu iz 1939. godine izgrađeno 12 jedinica (CELIA, CORIOLANUS, FLUELLEN, HAMLET, HORATIO, JULIET, LAERTES, MACBETH, OPHELIA, OTHELLO, ROMEO, ROSALIND), te još daljnjih 20 jedinica klase “Dance” (TANGO, FOXTROT, FANDANGO i t.d.). Brodovi su bili projektirani na osnovi provjerene i odlične konstrukcije velikih ribarskih brodova čeličnog trupa za otvoreno more (tzv. Trawler). Pogon im je omogućavao parni stroj trostruke ekspanzije napajan parom iz jednog cilindričnog kotla. Snaga stroja iznosila je 850 KS, a omogućavao je brzinu od 12,25 čvorova. Naoružanje se sastojalo od jednog topa dvojne namjene (obrana od napada iz zraka i mora) kalibra 76 mm (tzv. “12-pounder” – CORIOLANUS nije bio opremljen ovim topom), te 3 do 4 topa od 20 mm. Za protupodmorničku borbu brod je nosio 30 dubinskih bombi, a posada je brojila 35 ljudi. CORIOLANUS je građen u brodogradilištu Amos & Smith u Cochrane-u, a porinut je u more 20. 10. 1940. U flotni sastav Ratne mornarice uključen je 6. 2. 1941. godine kada je na pramcu dobio oznaku “T 140”.

Dana 5. 5. 1945. godine CORIOLANUS je za vrijeme čišćenja minskog polja zapadno od Novigrada naišao na minu. Eksplozija koja je uslijedila napravila je veliku rupu na trupu broda u visini prednjeg skladišta, uslijed čega je brod vrlo brzo potonuo. Nisu poznati detalji oko ove pomorske nesreće, ali se prema stanju broda može zaključiti da je sigurno bilo žrtava.

Sidreno vitlo na pramcu prekriveno je debelim naslagana morskog raslinja / foto: Danijel Frka

Stanje olupine i ronjenje:

Brod leži uspravno na ravnom pješčanom dnu na dubini od 25 metara. Najplići dijelovi broda nalaze se već na 11 metara dubine i ponekad se za mirnoga mora mogu vidjeti i sa površine.

Mjesto potonuća udaljeno je od obale nekoliko milja, pa se stoga može pronaći samo pomoću poznatih orjentira na kopnu ili GPS uređaja. Iz tog razloga, ali i zato što je olupina CORIOLANUSA u zaštićenoj zoni, ronjenje se obavlja preko ovlaštenih ronilačkih centara koji dobro poznaju kraj i lako pronalaze lokaciju olupine.

Pramac CORIOLANUSA / foto: Danijel Frka

Radi mnoštva čestica koje lebde u moru, male dubine i temperature vode, vidljivost u ljetnim mjesecima je uglavnom loša. Uvjeti za ronjenje povoljniji su u zimskim mjesecima kada je vidljivost znatno bolja. Tada se već nekoliko metara poslije urona razaznaje na dnu pravilan obris brodskog trupa. No sreća se zna poigrati pa se i usred ljetnih mjeseci može dogoditi da je vidljivost odlična, što je doživio i autor ovog članka. Brod je u jednom dijelu i njegov trup je čitav. Pramčani dio je dobro sačuvan i na njegovom “kaštelu” vide se sidrena vitla i lanci sidara koja su još uvijek na svom mjestu. Oplata glavne palube između kaštela i  zapovjedničkog mosta sva je rastrgana od eksplozije. Kroz nju se vidi i velika rupa u desnom boku na mjestu gdje je eksplodirala mina. Na krajevima kaštela, otprilike uz rub palube, nalaze se dva okrugla postolja sa protuzrakoplovnim topovima Oerlikon kalibra 20 mm. Jedna od dvije brodske dizalice je na svome mjestu dok je druga srušena i leži preko palube. Na palubi je i danas prišvršćen jedan rezervni plovak, dio uređaja za traženje mina. Gornja paluba je cijela i na njoj su ostaci zapovjedničkog mosta. To je u stvari hrpa drvenih i metalnih dijelova te komadi zidova. Most je, naime, zdrobilo postolje i kupola radio-goniometra koji su pali preko njega, vjerojatno uslijed eksplozije mine, no moguć je i drugačiji scenario. Naime, kako je brod potopljen na maloj dubini njegova podrtina predstavljala je opasnost za navigaciju, pa je moguće da su iza rata visoki dijelovi broda minirani (jarbol, most),  kako ne bi smetali plovidbi brodova.

Iza ovih ostataka nalazi se okrugla rupa oko koje su zgužvane oplate dimnjaka. Roneći dalje prema krmi nailazimo na konstrukciju stožastog oblika. To je toranj dizalice koja srušena leži

Stepenice koje vode sa glavne palube do nadgrađa / foto: Danijel Frka

na gornjoj palubi, a nedaleko nje nalazi se još jedan PZ top Oerlikon kalibra 20mm. Na samoj krmi vidi se veliko vitlo sa namotanim čeličnim užetima koja su služila za vuču minolovki, glavnog uređaja za razminiranje. CORIOLANUS je, naime, raspolagao sa dvije minolovke koje je vukao za sobom. Na krmenoj palubi CORIOLANUSA nema minolovki što znači, da je brod nastradao za vrijeme razminiranja. Na krmi je dizalica za rad sa minolovkama, te dva otvora kroz koje su minolovke nekada spuštane u more. Usprkos debelim naslagama mrtvih školjki koje ponegdje dosežu visinu od pola metra, moguće je proći bočnim prolazima što se nalaze s obje strane nadgrađa, ispod gornje palube. Tu se vide razni ulazi u potpalublje, ali zbog zamuljenosti i uskih prolaza ne savjetuje se ulazak u te prostore. U prolazima se stalno zadržavaju jata riba, najčešće pišmolja, ali se mogu naći i velike tabinje,  česti stanovnici podrtina.

 

CORIOLANUS nije velik brod i radi male dubine dostupan je svakom roniocu. Čak i kod slabije vidljivosti mala je opasnost da se ronilac izgubi. Mala dubina dozvoljava da se na brodu ostane dovoljno dugo da se mogu razgledati svi njegovi detalji. Za ronioce sa manje iskustva to je odličan uvod u ronjenje na olupinama, a za ljubitelje ratnih brodova to je prilika da se izbliza detaljno razgleda brod ovog tipa.

CORIOLANUS – ilustracija

Napomena : Olupina CORIOLANUSA nalazi se u zaštićenoj zoni što znači, da se ronjenje na njemu ne može obavljati bez ovlaštenog ronilačkog centra. Srećom, u Istri postoji više centara koji u svojem programu imaju i CORIOLANUS, tako da je ronjenje na ovom vrlo zanimljivom brodu dostupno svima.

HMS CORIOLANUS

VRSTA :                              Minolovac.

IME       :                            CORIOLANUS, SHAKESPEAREAN klasa

PRIPADNOST :                    Velika Britanija, ratna mornarica (Royal Navy)

DIMENZIJE  :                      d=49,99 m, š=8,43 m, v=3,38 m, istisnina 545 t

(standard), 770 t (deep load).

POTONUO :                       5.5.1945.

UZROK :                            Podvodna mina.

MJESTO :                          W od Novigrada, Istra.

KOORDINATE :                  45˚ 19,239′ N,  13˚ 23,406 ‘ E.

TEŽINA PRONALAŽENJA :  Lokacija je na otvorenom moru. Potrebna pomoć instrumenata (GPS).

NAJVEĆA DUBINA :            25 m

NAJMANJA DUBINA :          11 m

STRUJA :                            Uglavnom slaba.

VIDLJIVOST :                      U ljetnom razdoblju slaba; zimi povremeno vrlo dobra.

POVIJESNA VAŽNOST :       Postoji. Lokalitet je zaštićen. Ronjenje je dozvoljeno samo preko ovlaštenog ronilačkog centra.

STRUJE :                            Struja je uglavnom slaba ali zbog otvorenog mora povremeno može biti umjerena do jaka.

PRISTUP :                           Pristup je moguć isključivo brodom (lokacija je na otvorenome moru).

ŽIVI SVIJET :                      Raznolik život na i oko olupine, povremeno primjerci većih riba.

 

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here