Vela vrata – groblje brodova

Kvarner i njegov glavni morski prolaz – Vela vrata spadaju među rijetka područja na Jadranu gdje postoji velika koncentracija potopljenih brodova iz različitih vremenskih razdoblja. No najviše je olupina brodova iz razdoblja Drugog svjetskog rata i poslije njega, kada su od mina stradali mnogi ratni i trgovački brodovi i i njihove posade. Ovo je priča o jednom od njih, torpiljarki TA 36 STELLA POLARE.

U drugom dijelu tridesetih godina dvadesetog stoljeća, strateški planovi širenja fašističke Italije temeljili su se na osvajanju Sredozemlja i primorskih zemalja. Takvi planovi podrazumijevali su jaku logističku podršku osvajanjima, koja se trebala ostvariti morskim putem, koristeći flotu trgovačkih brodova. Radi njihove zaštite, talijanska Regia Marina (Ratna mornarica) gradila je pred početak Drugog svjetskog rata velik broj razarača, torpiljarki (razarača manjih dimenzija namijenjenih za pratnju konvoja i borbu protiv podmornica) i korveta (brodova namijenjenih specijalno za borbu protiv podmornica).

Gradnju broda “TA 36 – Stella polare” započeli talijani a dovršili Nijemci

Nakon početka rata ta je gradnja još pojačana tako da su i u brodogradilištima na Jadranu svi navozi bili puni ratnih brodova u gradnji. Jedan od vrlo uspjelih projekata bila je klasa eskortnih razarača tipa ARIETE (nazvan po prvom izgrađenom brodu iz klase). Ukupno je izgrađeno 16 brodova ove klase, od čega je veći broj izgrađen u brodogradilištima STT (Stabilimento Tecnico Triestino) i Cantieri Navali di Quarnaro-Fiume (danas 3. maj u Rijeci). No kako se radilo o posve novom tipu razarača, do kapitulacije Italije (9. rujna 1943. g.) dovršen je i predan talijanskoj RM samo jedan brod – ARIETE, koji je prilikom kapitulacije prebjegao Saveznicima na Maltu. Svi ostali brodovi nalazili su se u brodogradilištima u raznim fazama gradnje i opremanja, te su ih zaplijenili Nijemci koji su ubrzo okupirali to područje. Njemačka Kriegsmarine (Ratna mornarica) raspolagala je na Jadranu slabim snagama naslijeđenim uglavnom od bivše saveznice Italije i stoga se odmah prišlo programu hitnog završavanja svih talijanskih ratnih brodova u gradnji po jadranskim brodogradilištima.

TA 36 (Stella pokare) u plovidbi, negdje na Kvarneriću

Jedan od prvih brodova koji su bili završeni u Riječkom brodogradilištu bio je STELLA POLARE, kojem su Nijemci dodijelili službenu oznaku TA 36 (TA znači Torpedoboot, Ausland, ili na njemačkom : Torpiljarka, inozemnog porijekla).

TA 36 je uvršten u njemačku službu 15. siječnja 1944. godine i uključen u sastav 11. flotile za osiguranje sa bazom u Trstu. Sudjelovao je u mnogim zadacima pratnje transportnih brodova uzduž jadranske obale. U noći 29. veljače 1944. godine nedaleko otoka Premude sretno i bez oštećenja izvukao se iz noćnog okršaja sa divizijom francuskih “super razarača” TERRIBLE i MALIN u kojem su potopljeni transportni brod KAPITAEN DIEDRIKSEN i korveta UJ 201 (ex-EGERIA), a teško oštećena torpiljarka TA 37 (ex-GLADIO).

Osiguravao minopolagač “Kiebitz” (kasnije “Galeb”) i naletio na minu

TA 36 sudjeluje i u zadacima polaganja mina, uglavnom kao osiguranje minopolagača KIEBITZ (ex-RAMB III, poslije rata Titov GALEB).  Dana 18. ožujka 1944. godine isplovio je iz Trsta minopolagač KIEBITZ sa zadatkom polaganja mina u Kvarneru. U osiguranju su se nalazile torpiljarke TA 36 (ex-STELLA POLARE) i TA 21 (ex-INSIDIOSO) te korveta UJ 205 (ex-COLUBRINA). Na torpiljarki TA 36 bio je ukrcan zapovjednik sastava, kapetan fregate Von Kleist. U poslijepodnevnim satima istog dana kada su brodovi prošli rt Kamenjak,  TA 36 je otplovio naprijed kako bi za dana plovkom obilježio točnu poziciju od koje je trebalo započeti sa polaganjem minskog polja. Točno u 17:10 sati, kad se nalazio u visini rta Mašnjak na ulazu u Plominski zaljev,  brod je naletio na minu. Jaka eksplozija mine raznijela je u komade prednji dio broda sve do zapovjedničkog mosta. Brod je potonuo u vrlo kratkom vremenu (nestao je sa površine u roku od 1-2 minute!), tako da nije bilo vremena da se poduzmu mjere za spašavanje broda. Prema izjavi Von Kleista, usprkos kratkom vremenu posada je disciplinirano napustila brod. Neki su se članovi posade dokopali obale plivanjem, dok su veći dio posade spasili ostali brodovi iz sastava.

Trostruki torpedni aparat na središnjem dijelu broda / foto: Danijel Frka

Zbog pogreške u navigaciji nastradalo 46 pomoraca

Gubitak jedne torpiljarke, dragocjenog i važnog ratnog broda u području u kojem su Nijemci kronično oskudijevali ratnim brodovima, značio je za njemačku mornaricu veliki udarac. Zato je odmah nakon potonuća TA 36 Admiral Jadrana naredio detaljnu istragu. Prema izjavi zapovjednika flotile brod je potonuo nailaskom na minu, vjerojatno otkinutu iz nekog minskog polja. Pozicija potonulog broda koju je u istrazi dao Von Kleist zapravo je bila pogrešna, jer se olupina broda u stvarnosti nalazi znatno sjevernije od te točke. To se pokazalo kada smo i mi prema tim podacima bezuspješno pokušavali pronaći poziciju olupine. Pronašli smo je tek kasnije, i to znatno sjevernije od pozicije koju je naznačio Von Kleist. Danas je očigledno da je Von Kleist namjerno dao krive podatke, kako bi opravdao svoje zapovijedanje i prikrio da se radilo o grešci u navigaciji. No to su utvrdili i sami Nijemci, jer je na mjesto potonuća poslan jedan minolovac sa ciljem da se utvrdi točna pozicija olupine. To je i izvršeno, jer je na moru nedaleko današnjeg pristaništa Brestova primijećeno izviranje nafte i velika naftna mrlja. Utvrđeno je da je brod zalutao u minsko polje koje su još ranije postavili Talijani, a čija je pozicija bila poznata Nijemcima. Von Kleist je zbog ozbiljnih ozljeda zadobivenih u eksploziji mine upućen u bolnicu u Njemačkoj, odakle nakon oporavka, zbog odgovornosti za potonuće TA 36, više nije vraćen na dužnost zapovjednika flotile. U ovoj pomorskoj nesreći nastradalo je 46 njemačkih pomoraca.

 

Stanje olupine i ronjenje :

Olupina TA 36 leži danas u uspravnom položaju na muljevitom dnu na dubini od 65 metara. Pramac broda udaljen je od glavnine olupine oko 150 metara i leži na lijevom boku. Brod je prekinut neposredno ispred zapovjedničkog mosta, točno u visini pramčanog topa kalibra 100 mm. Vjerojatno je mina eksplodirala ispod municijskog spremišta za taj top, što je izazvalo trenutnu eksploziju municije koja je rastrgala prednji dio broda.

Stella polare 77 godina na dnu Kvarnera

Međutim, od zapovjedničkog mosta pa sve do krme brod je izvanredno dobro očuvan, tako da se na njemu nalazi sva oprema i naoružanje kao u vrijeme plovidbe. Zapovjednički most jako je oštećen eksplozijom, krov mu je uništen, a prekriven je i mnoštvom ribarskih mreža. Glavni jarbol sa signalnim prečkama je, začudo, posve cijeli, kao i dimnjak sa čije obje strane strše prema površini cijevi protuzrakoplovnih topova, debelo obraslih školjkama. Na srednjem dijelu broda su dva trocijevna torpedna aparata, čije su cijevi blago zakrenute prema boku broda. Iznad njih je nekada vodio uski nogostup kojim se je moglo preći sa krmenog na pramčani dio broda bez silaska na glavnu palubu. ostaci tog metalnog nogostupa sada leže preko torpednih aparata. U cijevima se mogu još uvijek vidjeti torpeda čije glave vire iz usta cijevi. Na krmenom nadgrađu je top kalibra 100 mm u oklopljenoj kupoli čija je cijev također okrenuta prema površini. S obje strane nadgrađa, na glavnoj palubi su dva talijanska dvocijevna PA topa kalibra 20 mm,  a iza krmenog vitla još jedan dvocijevni PA top kalibra 37 mm.Na krmi broda vide se dubinske bombe i dvije košare za njihovo ispuštanje u more. Na samom kraju krme je zastavno koplje, koje začudo još odolijeva zubu vremena i ribarskim mrežama.

Top u kuli kalibra 100 m na krmenom nadgrađu / foto: Danijel Frka

Pramac broda se nalazi zapadno od glavnine olupine. Dugačak je oko 15 metara i leži na desnom boku. Iz neoštećenih spremnika za pogonsko gorivo u pramcu u kolovozu 2001. godine primijećeno je istjecanje goriva koje je izazvalo onečišćenje obale Istre oko Rapca. STELLA POLARE postala je zbog toga naglo središtem pozornosti svih medija.  Istjecanje se dogodilo na jednoj cijevi na palubi, na kojoj je kroz pukotinu izišla veća količina nafte. Nije poznato koliko je goriva još ostalo u spremniku, no s obzirom na ukupni kapacitet spremnika u brodu može se zaključiti da je u spremniku ostalo od nekoliko stotina litara pa do nekoliko tona goriva. Betoniranjem oštećenog dijela  spriječeno je daljnje istjecanje nafte. Sam pramac nije zanimljiv kao objekat za ronjenje, budući da se blizu dna stalno zadržava sloj vrlo mutnog mora koji smanjuje vidljivost na samo nekoliko metara.

 

TA 36 (ex-STELLA POLARE)  smatra se ratnim grobom, a kako je to jedna od najbolje očuvanih olupina ratnih brodova u Jadranu, lokacija je zaštićena i ronjenje se može obavljati samo preko ovlaštenih ronilačkih centara.

Ilustracija TA 36 – Stella polare

VRSTA :                  Eskortni razarač (torpiljarka)

IME / OZNAKA :       TA 36 (ex-STELLA POLARE)

PRIPADNOST :         Njemačka ratna mornarica

IZGRAĐEN :           Cantieri Navali di Quarnaro, Rijeka, porinut 11.7.1943.,                             uvršten                  u službu  15. 1. 1944.

DIMENZIJE  :          d= 82,26 m, š= 8,6 m, v=2,8  m.

POTONUO :           18. ožujka 1944.g.

UZROK :                greška u navigaciji – naletio na minu.

MJESTO :               Oko 800 m S od pristaništa Brestova.

KOORDINATE :       45° 08,004’ N, 14° 13,662’ E.

NAORUŽANJE :     2x100mm L/47, 4 x 37mm PA (2 jednocijevna, 1 dvocijevni),  10 x 20 mm PA (1  4-cijevni, 2 dvocijevna, 2 jednocijevna), 1 x 13 mm PA, 6 torpednih cijevi, komplet dubinskih  bombi.

POSADA :              157-160

 

(autor podmorskih snimaka: Danijel Frka)

PROČITAJTE JOŠ:

NALAZIŠTE AMFORA NA DNU UVALE VLAŠKA MALA NA OTOKU PAGU

 

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here