MALIK VA ROŠCEH

Stari judi su povedali da je v Rošceh va jenoj jame dvanajst karatel zlata... ti cekini da čuva Malik.

Evo još jene štorije od Malika. Kako j napisala i sama autorica knjigi  “Štorije z Kastafšćine i okole” Dragica zvjezdana Stanić – “Kastav i se okole, Primorje, ne bi bilo to da ni čakavskega govora va ken je spravjena sa bogatija i sa vremena tega kraja.”


 

MALIK VA ROŠCEH

Stari judi  su povedali da j v Rošceh va jenoj jame dvanajst karatel zlata. Se suhi cekini. Ti cekini da čuva Malik.

Ive i Zvane su  to naslišali. Od tega su se i z Antonoven popon pogovarali, se ga neš spićevali, aš on je puno od tega znal.

Jedan dan našli su se pul jenega skadnjića. Namisleli su da te neč teh beči zet, pak su se dogovarali kako bi to najboje storit.

Parićali su vreću, ferali i stubu. Nikemu nisu niš od tega  oteli govorit.

Šli su va šumu. Nisu dugo po Lužine hodili. Našli su kotoratu od jami. Nju ni mogal saki videt,  ma njih je temu navadil Antonov pop. Rekal njin je i ča te govorit, pak njin se je kotorata sama otprla. Stavili su stubu i spustili se va jamu.

Kad su prišli do dna jami i z lampadinun posvetili,  nisu mogli ni gjedat kako se je se lašćelo od zlata.

Prišli su do jenega karatela  napunjenega do vrha s cekini i počeli vreću nalagat.

Najedanput je z jenega kantuna  pritekal  Malik. Poskakeval je, mahal z rukami. Va jenoj ruke je držal pero, a va drugoj nekakovu kožu. Vrtel se je kot brčak okol Iveta i Zvaneta. Spustili su vreću kad njin je zazijal: „He, čekajte malo vi dva! Moramo se pogodit. Vi morete slobodno zet si soldi, seh dvanajst karatel. Gjedajte, samo suho zlato! Se sami cekini. Ale prvo lego ćete zlato zet, morate na ovoj kože križ storit, da ste kuntenti, ča će se dogodit kad zamete beči.“

Zel je cekini v ruki i premešćal jih je z jenega karatela va drugega,  a cekini su ozvanjali. Ponosno jih je gjedal i pune pesti cekini visoko zdigal, a onput jih natla spušćal i tako  se š njimi igral. A zlato se još više lašćelo, još je više cingulalo.

Prestrašeni,  Ive i Zvane su stali i čekali, a onput su va jedan glas pitali:

-Ča bi nan se to moglo dogodit?“

Malik je skočil  spred njih i rekal:

-Kad beči zamete, sunut će z ove jami voda, potopit Kosov dol i dvanajst sel se do mora. Ako bite oteli da se ta sela potope i judi pomru, storite mi na kože križ, aš takov je tištament.

Kad su to čuli Ive i Zvane su se zlamenali i pogjedali. Malo su postali i nikakov tištament nisu oteli potpisat. Brzo su pobegli z jami, aš judi su njin bili draži od seh beči. Kotorata se j zatropila i jami ni više bilo.

Ive i Zvane su opeta z družinun šli drevo seć va Lužinu. Kotoratu nisu više nikada našli.

 

karatel – bačva za vino; cekini – zlatan kovani novac; naslišat – slušati; spićevat – ispitivati; skadnjić – mali sjenik; beči – novac; parićat – pripremiti; feral– svjetiljka; stuba – ljestve; kotorata – otvor za u podrum ili tavan; lašćet – sjajiti se; nalagat – puniti; brčak – zvrk; prvo leg – prije nego; storit – napraviti; kuntenat – zadovoljan; cingulat – zveckati; sunut – nahrupiti; tištament – oporuka; zlamenat se – prekrižiti se; otet – htjeti; zajeno – odmah; zatropit – bučno zatvoriti

( Po zapise Ive Jardasa)

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here