Senzacionalna i vrijedna knjiga Velida Đekića „Zvali su me Industrijska“ predstavljena je sinoć u Mramornoj dvorani palače šećera. To je prva knjiga napisana o nekoj riječkoj ulici, a njene su stranice posvećene jednoj od najvažnijih prometnica u riječkoj povijesti čija je transformacija fascinantna.
Kreće od 17. stoljeća i tadašnjih vinograda, mlinova i maslinika, kojima su se pridružila ladanjska zdanja uz more bolje stojećih Riječana. Okidač za nešto drugo stigao je s prvim pogonom riječke Šećerane 1750. godine, a knjiga donosi njegovo otkriće na današnjem terenu Rafinerije nafte, uključujući sačuvanu prvu upravnu palaču Šećerane. Ulica je time postala kolijevka riječke industrije. Posljedično i zapadna industrijska zona, s brojnim tvorničkim pogonima koji su u 19. i 20. stoljeću obilježili njenu sudbinu i sudbinu grada. Nije sve ostalo u industriji. Ulica je rodno mjesto najvećega riječkog umjetnika 20. stoljeća, uz nju je poletio prvi riječki pilot, tu je odigrana prva nogometna utakmica na tlu Hrvatske. Njome je vozio prvi električni tramvaj u nas, a naftaški pogon ušetao je u priču o američkom strip-heroju Purple manu, s kojim je posla imao Dardevil, stoji u opisu knjige.
Snažno oslonjen na arhivske izvore, Đekić piše stilom koji upućuje na osobnu priču, tragom podatka da je u tu ulicu dolazio skoro svakodnevno 30 godina. To ga je učinilo za nju nestandardno vezanim. „Nije to bio posljedak isključivo osobne senzibilnosti“, kaže on u predgovoru. „ Ulica mi je od prvih koraka pločnikom nudila dojmljive pripovijesti, zapravo otvoreno vukla za rukav da poslušam što ima kazati, samo je trebalo prepoznati njene tihe, a uporne, guste, moćno aromatične signale. Dok se nije dogodilo.“
Kako je proteklo predstavljanje pogledajte u priloženom video isječku…
Velide – svaka čast! Čim bacite pogled na ovu knjigu postaje jasno da autor nije žalio truda ni vremena. Industrijska ili Baračeva, kako vam drago dobila je svoju enciklopediju na više od 460 stranica. Autor se u svojim istraživanjima vratio u sredinu 18. stoljeća i temeljito pročešljao svaki kutak ove ulice do današnjih dana.
Baračeva je ulica kolijevka industrije u Rijeci; u njoj je 1750. godine proradio prvi industrijski pogon – Rafinerija šećera. Njena je prošlost mnogo sjajnija i sadržajnija od sadašnjosti, no tko zna što nosi budućnost.
Tekstovi objavljeni u ovoj knjizi prethodno su se pojavili u raznim drugim publikacijama, a mnogi su za ovu priliku znatno obogaćeni i prošireni.
Sastoji se od 14 cjelina i to redom: „Cukerijera u Petroljeri“, „Porto Pertrolio, početak i kraj“, „Kolosalna rafinerija, najveća na kontinentu“,“U rukama Rotschilda“, „Devet pitanja o Milutinu Baraču“, „Etelka, riječka čelična dama“, „AGIP je izrastao s Mlake“, „Pod zastavom tvrtke SPEM“, „Nereo Bacci, ravnalo i društvo u crnom“, „Francesco Benedikt pred svjetiljkom Ozne“, „Bitka za Urinj“, „Vemenski putnik s mirisom kamenog ulja“, „Riječka naftaška baština – prijedlozi zaštite“ i „Zvali su me Industrijska“.
Velid Đekić ujedno je i autor fotografija u knjizi. Grafički dizajn potpisuje Melina Mikulić, a izdavači su KUD Baklje i udruga Pro Torpedo.
