Čižići, Meline, Soline – ova tri mala mjesta na istočnom dijelu otoka Krka turisti ovih dana uglavnom prepoznaju po ljekovitom blatu, kojim se ovamo dolaze mazati ljudi iz cijeloga svijeta. No danas vas ne vodimo u blato, nego više od pet stotina godina u prošlost: u vrijeme kada su Soline bile nadaleko poznate po svojim solanama.

Soline spadaju u najstarija sela Dobrinjštine; spominju se već 1230. godine, a arheološki nalazi govore nam da su upravo u ovoj idiličnoj uvali najprije Rimljani, a potom krčki knezovi Frankopani posjedovali solane. Uvala Soline je zapravo veliki, ravan pješčanik koji tijekom oseke ostaje prekriven solju, koja je zatim lako dostupna. Prema starim zapisima, bila je to izvanredna, iznimno cijenjena sol, koja se izvozila i na kopno. Zbog proizvodnje soli sredinom 15. stoljeća na ovo područje Frankopani doseljavaju Vlahe s Velebita, i to između ostalog i u danas izgubljeno selo Šugare.

Šugare su desetljećima bile izgubljene u gustom otočnom raslinju, sve dok se otočni entuzijasti Petar Kopanica i Darko Antolković nisu pilama i škarama probili kroz gustiš. Promatrajući kamene ruševine i gumna, možemo samo zamisliti danas izgubljene vrtove i polja, i život koji je ovdje bujao.

O njemu svjedoči i zaboravljena crkva sv. Mavra, koja se nalazi u gustoj šumi nedaleko starog puta za Dobrinj. Nažalost, stare puteve na ovom području sve više krade šuma i zaborav, no uz malu pomoć GPS-a ruševnu je crkvicu još uvijek moguće pronaći. U šumskom zagrljaju stotinama godina kasnije, crkva sv. Mavra, zaboravljene Šugare i drevne solane još stoje kao simbol i podsjetnik na neka drugačija, jednostavnija vremena.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here