Ivanka Glogović Klarić rođena je 25. siječnja 1939. godine u Opatiji, gdje pohađa osnovnu školu, a gimnaziju u Rijeci. Profesorica je hrvatskog i engleskog jezika i sve do umirovljenja radi u gimnaziji.

Od svojih srednjoškolskih dana objavljuje pjesme, priče i dramske tekstove (uglavnom za djecu) u novinama, časopisima, na radiju i televiziji.

Objavila je knjige čakavskih pjesama: Prvi koračići (Opatija 1992.), Ča more more (Opatija 1996.), Svet je moj (Rijeka 1998.), Mamina i tatina rožica (Rijeka 2000.), Javorika žuta diši (Ronjgi 2007.) te knjige pripovjedaka: Ježić (Opatija 1994.), Kosić (Opatija 1995.), Ribica Girica (Rijeka 2000.) i Ježić*Ježić – El Riceto – Il Riccetto (Rijeka 2001.). Ova potonja je drugo izdanje čakavskog Ježića iz 1994., sada prevedenog i na hrvatski, fijumanski,i talijanski jezik (prevela Melita Sciucca). Knjiga Tr ši (Rijeka 1998.) napisana je čakavskim riječima od samo dva slova, a zbirka haiku pjesama Kapljice mora – Sea Droplets (Rijeka 2002.) sadrži pjesme na čakavskom i književnom jeziku, uz autoričin prijevod na engleski.

U suradnji s kompozitoricom Natalijom Banov objavila je knjigu pjesama (obje s notnim zapisima i CD-om) Pul mora (Rijeka 2004) Lepa minja – morem opčinjena (Ronjgi 2011.), a slikovnica Zakrpica koju je oslikao Vjekoslav Vojo Radoičić, tiskana je u Rijeci 2012.

Iz stalne suradnje u rubrici Beseda u Novom listu nastala je knjiga crtica o čakavskom leksiku Beseda (Rijeka 1999.) i Beseda II. (Rijeka 2003). Uredila je i devet knjiga Čakavčići pul Ronjgi u izdanju ustanove Ivan Matetić Ronjgov.

Dobila je Nagradu grada Opatije za životno djelo 2001. godine.

Članica je Hrvatskog društva pisaca.

Glumac Zoran Josić se ovom prigodom odlučio predstaviti našu istaknutu čakavsku pjesnikinju djelima iz zbirke pjesama “Tr ši”. Kao što je u biografiji već navedeno, zbirka se sastoji od čakavskih riječi koje sadrže samo po dva slova i pravo je remek djelo hrvatskog pjesništva. Jednostavnim stilskim sredstvima pjesnikinja Ivanka Glogović Klarić uspjeva prodrijeti u srž čovjeka s Kvarnera, njegovog okruženja, mentaliteta, općeljudskih odnosa. Gotovo čujemo dijaloge koje ti ljudi vode. Na vrlo jednostavan način možemo čuti cijelu jednu paletu karaktera i duha kako ljudi tako i jezika čakavštine. Cijela ova zbirka i način na koji je pisana dokaz je da naš jezik vrlo muzikalan i bogat.

KI JE TO?

– Je ki tu?
– Je. Ki je to?
– Ja.
– Ki ja? Ti! Ma si to ti!
– Ši. Da ča!
– Ča je da si tu?
– On mi je tu. Je pa tu?
– Ne, ni ti ga.
– Ma ča ni!
– Ni ne. Na, tu mu je se, ma on ni tu.
– Je, je! Ča ni to on?
– Ma ke!
– Aj je!
– Aj ni. Ni ne.
– Tr ni!
– Pa ča da ga ni! Ča će ti on.
– Da ča će mi. On mi je  se!
– On? Ma ča ši? Pa da bi ki!
– Ča – da bi ki! On je, on je…
– Ma ča je on? On ni za te!
– Ča da ni?
– Ne!
– Ma ča da on ni za me?
– Ne. Ni!
– Ja!
– Ti? No, da ti! Ma tr ši!

 

ON

On. To je on. Si su mu ća, ma On je tu. Ne re ća. Po ča?
Ni On za to.

Ji ča ji. Te mu ne re, pa ne re.
Ki tr ki ni za te, pa ni ni On.

Ča ji da ji, ča je da je, ki je da je
– da je On ća, da ga ni, ki bi mu ča?

Ma tu je On.

Da ni Nje, ne bi ni On tu…,
za ča bi tu… Ja ma to je ta ka ga je,
no, ta ka mu da se. To je to!
Ma da bi ka!

Ma ča je da je – tu je!

On ne re ća!

To je On.

 

SI MI ČA?

– Ej, si mi ča?
– Ki, ča ja?
– Ti, ti, da ki?
– Ča, ne on?
– On? Ki t je to?
– To ti je on ča ne ji.
– Da ne ji! Ma ča je da ne ji? Ča mu je?
– Ča je da je, ne ji.
– Ča bi mu ki ča da ji?
– Bo!
– Ma si mi ti ča?
– An?
– Si mi ča?
– Ma ni ši, ni ne! Ti?
– Ma ni ja!
– Ja, to ti je to.

 

KI JE ZA ŠI – KI JE ZA NE

– Su si tu?
– Su!
– Je se tu?
– Je!
– No, ki je za to?
– Si, da su si!
– Ma ča su?
-Su, su! Si tu su za to.
– Si ti za to?
– An?  Ča je?
– Ši. Ti, si za to?
– Za ča to?
– No, da za ča! Za to! Si da su za to. Si ti?
– Bo!
– Ne Bo! Ši al ne.
– Ma ča ši al ne?
– Si za to al ne?
– Ne!
– Ne? Ma da su si za!
– Pa ča!
– Ča – pa ča! Si su za, ti si za ne.
– Ča su si za? Si, si?
– Su, da ča. Je ki za ne?
– Ne, ni!
– Si ti za ne?
– Ne.
– Ča ne? Ne za “ši”, al ne za “ne”?
– Ne za “ne”.
– Pa to si za “ši”!
– Ja! za “ši”.
– No, si su za “ši”. Ča je je!
– Ma da bi za ča!
– Ja, ča je, tu je!

 

ZA NJU
Ko ča si Ti tu,
Se je to za Te, za Nju,
Se to ča ni tu.

PROČITAJTE PRETHODNI POETSKI KUTAK: MONIKA HERCEG

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here