Lutajući Istrom do Grožnjana
Lutajući Istrom posjetio sam i ovaj šarmantni srednjevjekovni gradić smješten na kamenom brežuljku na 289 metara nadmorske visine. Sa istoka se pruža predivan pogled na Motovun i Učku a sa zapadne strane preko plodnih polja prema moru. Od samog svog nastanka u feudalno doba, kaštel Grožnjan s pripadajućim mu teritorijem bio je pretežno usmjeren na poljoprivrednu i stočarsku proizvodnju, a dolaskom Venecije i na trgovinu drvom i ribarstvo.
Brodom pod Grožnjan
Sve do 19. stoljeća Drožnjan je smatran primorskim mjestom. Južno ispod grada teče rijeka Mirna. U vrijeme Starog Rima bilo je plovna sve do Ponte Portona gdje se nalazila luka Baštija, a manja plovila mogla su doći i do ispod samog kaštela Pietrapelosa. Tokom stoljeća riječno se dno podiglo zbog toga što nitko nije vodio računa o čišćenju kanala. Mletci su ti koji su korito Mirne ponovo doveli u red kako bi mogli odvoziti u Veneciju drvo iz Motovunske šume za venecijanska brodogradilišta, a s drvom i poljoprivredna dobra po kojima je ovaj kraj bio poznat. Trgovci iz raznih krajeva su ovim plovnim putom i dovozili razna dobra iz raznih krajeva kako bi prodavali po Istri.
Grad kulture
Danas Grožnjan više nema status primorskog grada ali je zato grad kulture, glazbe, likovne umjetnosti, turizma i gastronomije. U čast povijesti kada je grad imao luku, dubrovački umjetnik Igor Hajdarhodžić je, najprije na glavnom trgu a kasnije i na lokacijama po gradu postavio željezne skulpture brodova. Brodovi su napravljeni od pretežno željeznog odpada. Umjetnik je odbačeni materijal slagao u bravarskoj radioni nedaleko Grožnjana. Ruke ovog umjetnika pretvaraju otpad u umjetničko djelo, nadrealne brodove dimenzija od metar pa do preko dva metra sa mnoštvom detalja. Svaki je brod neponovljivi unikat, svijet za sebe koji privlači pažnju svojim detaljima. Artefakti Igora Hajdarhodžića razlog su više da posjetite ovaj čudesan istarski gradić.
PROČITAJTE PRETHODNU REPORTAŽU: OSOR – TAMO GDJE SE DODIRUJU CRES I LOŠINJ
