Ovu epizodu posvetili smo velikom Tonku Maroeviću koji nas je nažalost nedavno napustio. Čovjek kojeg ne treba posebno predstavljati. Ostavio je veliki trag u književnosti i likovnoj umjetnosti. Esejist, prozaik, pjesnik te autor mnogih monografija istaknutih hrvatskih likovnih umjetnika, likovni i književni  kritičar bio je prije svega jednostavan čovjek.

U Poetskom kutku predstavljamo vam pet pjesama iz posljednje zbirke pjesama “Kazalo” u kojoj možemo uživati u poeziji koja slavi jezik, u čemu je akademik Maroević bio pravi majstor. Počivajte u miru veliki čovječe i pozdrav s Kvarnera!

Knjiga

 

Kad je i onaj slijepi pipanjem

nastavljao po hrptu svoj užitak

praćenja sjećanjem, umjesto čitanja,

i kad je prašinu nataloženu

po gornjoj strani obrezanih listova

primao kao da mu likovi

poruke tajne šalju, da u prahu

sažimlju riječi mukom ispisane,

kako da ja ostanem ravnodušan

na to što smijem diranje produžiti

promatranjem, izvlačenjem iz ladice,

odmjeravanjem, prelistavanjem,

čak ulaženje u ona dva slova,

makar i ništa ne razumio.

 

Krevet

 

Sanjati ili biti? – to je pitanje

ukoliko se misli da je svijest

ono po čemu jesmo, postojimo,

a moć Morfeja da nas sasvim dokida,

al živi smo i u sna zagrljaju,

dopunjujući preletom iskustvo

puzanja pukog ili propadanjem

dosežući dubine nedohvatne,

iz kojih ćemo možda se izvući

padanjem u zagrljaj, da, u zbilju

iz sna, u zbilju zagrljaja čvrstog

što znači i po kojem nam je biti

sve dok iz sebe dah ne istisnemo,

raspršivši se u tvari od snova.

 

Kruh

 

Svagdašnji obrok uzima se nehajno,

ustima ga prinosiš ne misleći

na put od zrna pa do mlina,

na raspone od kvasca sve do tijesta

i zašto da se uopće time baviš

kad ionako nećeš znat povezati

trag najobičnijeg ljudskog truda

i čuda što se događa u pretvorbi

zemnog u zračno, mračnog u svijetlo,

jer ono što iz tla izrasta teži

visini i suncu se izlaže

ne bi li suncu nalik bilo, ali

to postat će tek kad i samo plane

zagorene kore s okusom vječnosti.

 

Redak po redak – poredak

 

Prvo na pamet dođe redak mulja,

pa uzdigne se sloj do retka pjene,

jedan i drugi pak podnijet će mijene

kad iz dubine nova tvar pokulja

 

i u stihove lako se ušulja,

te svakoj riječi poda narav sjene,

što ljubitelji zbilja mnogo cijene,

a pjesma tako može biti dulja.

 

Doista, kako ukrotiti retke,

i mulj i pjenu bez opkoračenja,

svrstat ih u niz, maknut izuzetke,

 

povezat skladno svršetke, početke,

a stvaralački zanos da ne jenja?

Pogovor nudi odgovore rijetke.

Farosu slava, Parosu dika

 

bratu Vinku

 

Dvije tisuće i četiristo ljeta –

– tako bar stari Diodor nam piše –

prošlo je otkad Grci sagradiše

Faros, što motiv ovog je soneta.

 

Jubilej obilježit bje mu meta,

osnivačima odat čast još više,

jer ne bi bio red da se izbriše

Parosa ulog, to nikog ne smeta.

 

Grad nastade u znaku Pitagore:

broja i mjere, odnosa i sklada,

zidovi čvrsti, kameni ga tvore.

 

Kriterije visoke prošlost zada.

O sadašnjosti tek problemi zbore

i proslava u poteškoće spada,

 

al duh održat dug je Starog grada.

 

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here