Ovu epizodu posvetili smo velikom Tonku Maroeviću koji nas je nažalost nedavno napustio. Čovjek kojeg ne treba posebno predstavljati. Ostavio je veliki trag u književnosti i likovnoj umjetnosti. Esejist, prozaik, pjesnik te autor mnogih monografija istaknutih hrvatskih likovnih umjetnika, likovni i književni kritičar bio je prije svega jednostavan čovjek.
U Poetskom kutku predstavljamo vam pet pjesama iz posljednje zbirke pjesama “Kazalo” u kojoj možemo uživati u poeziji koja slavi jezik, u čemu je akademik Maroević bio pravi majstor. Počivajte u miru veliki čovječe i pozdrav s Kvarnera!
Knjiga
Kad je i onaj slijepi pipanjem
nastavljao po hrptu svoj užitak
praćenja sjećanjem, umjesto čitanja,
i kad je prašinu nataloženu
po gornjoj strani obrezanih listova
primao kao da mu likovi
poruke tajne šalju, da u prahu
sažimlju riječi mukom ispisane,
kako da ja ostanem ravnodušan
na to što smijem diranje produžiti
promatranjem, izvlačenjem iz ladice,
odmjeravanjem, prelistavanjem,
čak ulaženje u ona dva slova,
makar i ništa ne razumio.
Krevet
Sanjati ili biti? – to je pitanje
ukoliko se misli da je svijest
ono po čemu jesmo, postojimo,
a moć Morfeja da nas sasvim dokida,
al živi smo i u sna zagrljaju,
dopunjujući preletom iskustvo
puzanja pukog ili propadanjem
dosežući dubine nedohvatne,
iz kojih ćemo možda se izvući
padanjem u zagrljaj, da, u zbilju
iz sna, u zbilju zagrljaja čvrstog
što znači i po kojem nam je biti
sve dok iz sebe dah ne istisnemo,
raspršivši se u tvari od snova.
Kruh
Svagdašnji obrok uzima se nehajno,
ustima ga prinosiš ne misleći
na put od zrna pa do mlina,
na raspone od kvasca sve do tijesta
i zašto da se uopće time baviš
kad ionako nećeš znat povezati
trag najobičnijeg ljudskog truda
i čuda što se događa u pretvorbi
zemnog u zračno, mračnog u svijetlo,
jer ono što iz tla izrasta teži
visini i suncu se izlaže
ne bi li suncu nalik bilo, ali
to postat će tek kad i samo plane
zagorene kore s okusom vječnosti.
Redak po redak – poredak
Prvo na pamet dođe redak mulja,
pa uzdigne se sloj do retka pjene,
jedan i drugi pak podnijet će mijene
kad iz dubine nova tvar pokulja
i u stihove lako se ušulja,
te svakoj riječi poda narav sjene,
što ljubitelji zbilja mnogo cijene,
a pjesma tako može biti dulja.
Doista, kako ukrotiti retke,
i mulj i pjenu bez opkoračenja,
svrstat ih u niz, maknut izuzetke,
povezat skladno svršetke, početke,
a stvaralački zanos da ne jenja?
Pogovor nudi odgovore rijetke.
Farosu slava, Parosu dika
bratu Vinku
Dvije tisuće i četiristo ljeta –
– tako bar stari Diodor nam piše –
prošlo je otkad Grci sagradiše
Faros, što motiv ovog je soneta.
Jubilej obilježit bje mu meta,
osnivačima odat čast još više,
jer ne bi bio red da se izbriše
Parosa ulog, to nikog ne smeta.
Grad nastade u znaku Pitagore:
broja i mjere, odnosa i sklada,
zidovi čvrsti, kameni ga tvore.
Kriterije visoke prošlost zada.
O sadašnjosti tek problemi zbore
i proslava u poteškoće spada,
al duh održat dug je Starog grada.
