Po prvi put u interpretaciji Marine Stanger predstavljamo vam pjesnikinju Nadu Topić. Njena poezija, poput nadrealista, koji su smatrali da je ljudski duh potisnut i ugušen društvenim pritiscima, slavi detalje iz života i spašava ih od zaborava. Veličanstven je način kojim budi slike sjećanja. Otac kojeg više nema a opet je prisutan, majka, simbol snage i sestra – povezanost.
NADA TOPIĆ (Split, 1977.) piše poeziju i kratku prozu. Tekstovi su joj objavljivani i izvođeni na Trećem programu Hrvatskog radija, u časopisima (Zarez, Fantom slobode, Poezija, Tema, Sarajevske sveske, Riječi, Panorama, Mogućnosti…), u zbornicima i na internetskim portalima. Doktorirala je u području informacijskih i komunikacijskih znanosti. Živi i radi u Solinu.
Objavila:
- Svetac u trajektnoj luci, pjesme (2005.)
- Kako se rodila roda, slikovnica (2008.)
- Meteorologija tijela, pjesme (2015.)
- Male stvari, kratke priče (2016.)
- Knjižara Morpurgo u Splitu (1860.-1947.) i razvoj kulture čitanja, znanstvena monografija (2017. )
- Bezbroj i druge jednine, pjesme (2017.)
- Otac, pjesme (2019.)
- Stope u snijegu, lirska proza (2019.)
OTAC, KARTONSKA KUTIJA
Otac čuči u kartonskoj kutiji
na vrhu ormara
Čuči i čeka
da netko dođe
da podigne poklopac
i ode
Onda će ustati
izravnati leđa
i kihnuti
zbog prašine na obrvama
i na kosi
Nazdravlje, oče!
Živio!
Tako ćemo reći
iz susjedne sobe
njemu mrtvome
Živio!
OTAC, SVETA OBITELJ
Noću otac siđe s ormara
da ugasi svjetlo u banju
i zatvori vrata
Boga vam vašega
Isusa i Gospu
Sveta Obitelj na njegovom jeziku
ponovo je na okupu
Tapka po mračnom hodniku
Prije nego si napuni čašu
sjeti se da je mrtav
visoko podigne šaku
i njome udari po stolu
SESTRA, MAGNOLIJA
Cijelu noć
vjetar je skidao crjepove s krova
Jedan po jedan
padali su u moj san
crveni crjepovi
Prvi cvjetovi
sestrine magnolije
Kad smo se probudili
na podu nije bilo ničega
Ni latica
Sestro, sestro!
Je li preživjela?
Je li ostala?
U tvome vrtu procvala
magnolija
SESTRA, KOMPAS, PAŠKA ČIPKA
Nedjeljom popodne sestra šije pašku čipku
Bijelim koncem popunjava prazninu
na kušinu
Srebrna igla pleše
među njenim prstima
kao kazaljka kompasa
Sjever – jug
Sjever – jug
Sestro,
gdje će se zaustaviti tvoji prsti
igla?
Što će nam pokazati
tvoje srce
kompas
ta drhtava kazaljka?
MAJKA, TERETNI VOZ
U sumrak
majka klizi tračnicama
____________________
____________________
Vraća se prema kućama
Noge u crnim čizmama
Glava u nebesima
Plavi mantil
Zastava
Za njom ide šuma
livada
brnistra
Kotrlja se
hrpa bijelog kamenja
MAJKA, SRCE, KOMAD ŽELJEZA
Umjesto srca
majka u grudima nosi
komad željeza
Veliki komad
oštrih rubova
Prije nego uđe u kuću
izvadi ga i prisloni uza zid
Gledam
Motika
