Po prvi put u interpretaciji Marine Stanger predstavljamo vam pjesnikinju Nadu Topić. Njena poezija, poput nadrealista, koji su smatrali da je ljudski duh potisnut i ugušen društvenim pritiscima,  slavi detalje iz života i spašava ih od zaborava. Veličanstven je način kojim budi slike sjećanja. Otac kojeg više nema a opet je prisutan, majka, simbol snage i sestra – povezanost.

NADA TOPIĆ (Split, 1977.) piše poeziju i kratku prozu. Tekstovi su joj objavljivani i izvođeni na Trećem programu Hrvatskog radija, u časopisima (Zarez, Fantom slobode, Poezija, Tema, Sarajevske sveske, Riječi, Panorama, Mogućnosti…), u zbornicima i na internetskim portalima. Doktorirala je u području informacijskih i komunikacijskih znanosti. Živi i radi u Solinu.

Objavila:

  • Svetac u trajektnoj luci, pjesme (2005.)
  • Kako se rodila roda, slikovnica (2008.)
  • Meteorologija tijela, pjesme (2015.)
  • Male stvari, kratke priče (2016.)
  • Knjižara Morpurgo u Splitu (1860.-1947.) i razvoj kulture čitanja, znanstvena monografija (2017. )
  • Bezbroj i druge jednine, pjesme (2017.)
  • Otac, pjesme (2019.)
  • Stope u snijegu, lirska proza (2019.)

 

OTAC, KARTONSKA KUTIJA

Otac čuči u kartonskoj kutiji
na vrhu ormara
Čuči i čeka
da netko dođe
da podigne poklopac
i ode

Onda će ustati
izravnati leđa
i kihnuti
zbog prašine na obrvama
i na kosi

Nazdravlje, oče!
Živio!

Tako ćemo reći
iz susjedne sobe
njemu mrtvome

Živio!

 

OTAC, SVETA OBITELJ

Noću otac siđe s ormara
da ugasi svjetlo u banju
i zatvori vrata

Boga vam vašega
Isusa i Gospu

Sveta Obitelj na njegovom jeziku
ponovo je na okupu

Tapka po mračnom hodniku

Prije nego si napuni čašu
sjeti se da je mrtav
visoko podigne šaku
i njome udari po stolu

 

SESTRA, MAGNOLIJA

Cijelu noć
vjetar je skidao crjepove s krova

Jedan  po jedan
padali su u moj san
crveni crjepovi

Prvi cvjetovi
sestrine magnolije

Kad smo se probudili
na podu nije bilo ničega

Ni latica

Sestro, sestro!

Je li preživjela?

Je li ostala?

U tvome vrtu procvala
magnolija

 

SESTRA, KOMPAS, PAŠKA ČIPKA

Nedjeljom popodne sestra šije pašku čipku

Bijelim koncem popunjava prazninu
na kušinu

Srebrna igla pleše
među njenim prstima
kao kazaljka kompasa

Sjever – jug

Sjever – jug

Sestro,
gdje će se zaustaviti tvoji prsti
igla?

Što će nam pokazati
tvoje srce
kompas
ta drhtava kazaljka?

 

MAJKA, TERETNI VOZ

U sumrak
majka klizi tračnicama

____________________

____________________

Vraća se prema kućama

Noge u crnim čizmama

Glava u nebesima

Plavi mantil

Zastava

Za njom ide šuma
livada
brnistra

Kotrlja se
hrpa bijelog kamenja

 

MAJKA, SRCE, KOMAD ŽELJEZA

Umjesto srca
majka u grudima nosi
komad željeza

Veliki komad
oštrih rubova

Prije nego uđe u kuću
izvadi ga i prisloni uza zid

Gledam

Motika

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here