Riječkoj javnosti nedavno je prezentirana obnovljena zgrada vodospreme Vidikovac. Dugo je vremena ovaj javni objekt na Bulevardu stajao zapušten, no nakon uređenja vrijedan je obilaska, zbog arhitekture, ugođaja i na kraju – pogleda.
Koja je uopće priča tog objekta sasvim drugačijeg od bilo kojeg drugog u njegovoj okolini i kako se on tu uklapa? Krenimo od početka.
Potkraj 19. stoljeća Sušak se naglo razvija a broj stanovnika ubrzano raste. Kao posljedica javlja se potreba za efikasnim rješenjem pitanja opskrbe pitkom vodom jer postojeća infrastruktura više ne zadovoljava. Pogotovo je bio izražen problem zagađenja jer je nabujala Rječina u donjem toku često bivala zagađena iz tvorničkih ispusta što je često uzrokovalo epidemije tifusa.
Za takvih kriznih situacija Sušak je od Rijeke kupovao vodu preko priključka na vodovod iz Zvira. Ta je voda bila prava riječka – dobra, zdrava i skupa.
Stoga je odlučeno da se pristupi izgradnji vodovoda s prirodnim padom s izvora Rječine.
Nekoliko je razloga zašto je ovo rješenje dobro: izvor ne presušuje, i ljeti i zimi ima dovoljno vode. Osim toga, izvor Rječine nalazi se na 325 metara nadmorske visine što znači da je za funkcioniranje dovoljna gravitacija. Uz to, trasa vodovoda je osmišljena tako da vodom opskrbljuje brojna grobnička sela.
Uz vodu iz izvora Rječine veže se i pučka legenda o čarobnjaku Maliku koji je čuvao vodu iz Rječine i sprečavao njeno korištenje. Kako su potrebe stvarne, a pučka predaja samo zgodna priča krenulo se u projektiranje i izgradnju vodovoda dugačkog preko 20 kilometara.
Radovi su započeti u svibnju 1912. godine, a dovršeni su u ožuku 1914.
Vodosprema Vidikovac u koju se slijevala voda s ivora Rječine izgrađena je u stilu visokog historicizma, a nacrt potpisuje inž. Milan pl. Eisenthal. Spoj parkovne arhitekture u okolini (park Lola Ribar) i same građevine čija je namjena utilitarna – rezervoar, i danas su odlična kulisa i ukras ovoga dijela grada. Pomalo je skrivena od očiju, ali s nje puca odličan pogled na Kvarner.
