Povijest duga 132 godine
Pred 132 godine počinje povijest zgrade – simbola koji spaja mnoge generacije Fiumana. 8. siječnja 1888. službeno je otvorena zgrada Muške građanske škole u ulici Ciotta, zgrada u kojoj danas radi Srednja talijanska škola – Liceo i osnovna škola “Dolac”. Od tada su se mijenjali nazivi i ustroji zgrade, ali jedna se konstanta u njenoj povijesti ponavlja: talijanski (nastavni) jezik i održavanje izvjesne “Fiumanštine”; povezanost s gradom i njegovom baštinom.
Zbog znatnog povećanja populacije školskog uzrasta zapažene 70-tih godina XIX. stoljeća izgrađena je zgrada u Ciottinoj ulici u slijedu nastajanja kompleksa gradskih škola s talijanskim nastavnim jezikom koje je počevši od 1871. godine financirala općina. U Rijeci su nedostajali prikladni prostori pa je gradska uprava počela s izgradnjom dviju škola, jednom za buduću mušku gradansku školu, drugom za žensku.
Muška građanska škola izgrađena je između ulice Sant’Andrea i uličice Cereria Vecchia u kojoj je u prošlosti postojala mala tvornica svijeća. Zgradu je projektirao tršćanski arhitekt Giacomo Zammattio, a radovi su završeni 1887. godine. Svečano otvorenje je uslijedilo 8.
siječnja 1888. u prisutnosti predstavnika riječke civilne i crkvene vlasti na čelu s guvernerom grofom A. Zichy i načelnikom Giovannijem De Ciotta. Početak nastave bio je 20.rujna, a prvi direktor škole Giorgio Viezzoli.
Brojne promjene i reforme
Godine 1891/92. došlo je do reorganizacije škole. Niži razredi su odvojeni od viših: tako nastaje osnovna škola i četverogodišnja Muška građanska škola koja obuhvaća i niže razrede srednje škole. Početkom stoljeća škola u ulici Ciotta doživjet će neke druge reforme i postati Viša gradska realna škola. Nakon I. svjetskog rata dolazi do druge promjene i postaje Realna gimnazija – znanstveni licej čiji će direktor više od 20 godina biti Attilio Depoli. Godine 1936. Liceo dobiva naziv »Antonio Grossich«.
U drugoj polovici 30-tih godina osjetio se znatan manjak prostora tako da se razmišljalo o preseljenju ustanova u novu zgradu, ali taj projekt nikada nije ostvaren.
Tijekom 2. svjetskog rata školske učionice koristila je njemačka vojska, a zatim su rekvirirane za smještaj evakuiranih osoba. Liceo je privremeno preseljen u zgradu Učiteljske škole i škole Kozala. 6. veljače 1944. godine bi je zadnji radni dan u školi »Grossich«.
U jesen 1945. ponovo je počela nastava pod vodstvom direktora Enrica Buricha, ali uz velike teškoće: od nedostatka udžbenika, neprilika s novim didaktičnim programom do nejednostavnog sustanarstva s hrvatskom gimnazijom, manjka nastavnika…
Posebna zahvala ravnatelju, Prof. Michele Scalembra, za dopuštenje i ljubaznost, prilikom fotografiranja unutrašnjosti zgrade.
Tekst – izvori: prof. Erna Toncinich, prof. Ilaria Rocchi
PROČITAJTE PRETHODNI ČLANAK: U RIJEČKIM PORTUNIMA – PALAČA PLOECH
