Maloižki ustanak na motornom jedrenjaku „SOFIJA“
Narod zadarskog područja, nije priznavao okupatorsku vlast fašističke Italije, a lučonoša je bio ustanički otok Iž.
Sredinom srpnja 1942. godine , po naredbi „Guvernatora Dalmacije“ započela je rekvizicija maslinovog ulja na otoku Ižu. Saznavši da će 26. Srpnja doći Talijani , partijska organizacija na Malom Ižu odlučila je to spriječiti. U noći s 25. na 26. srpnja provaljeno je u skladište, veća količina ulja prebačena je ribarskim čamcima na otok Ugljan, a ostatak je proliven u more.
Ustanak i zbjeg
Saznavši za ovu sabotažu, karabinjerska stanica iz Velog Iža poslala je patrolu u Mali Iž, gdje je istovremeno doplovio i motorni jedrenjak „Sofija“ s grupom naoružanih Talijana koja je vršila rekviziciju. Odmah je okupljeno čitavo stanovništvo Malog Iža, a potom je počela prozivka po crkvenoj matičnoj knjizi. Nitko nije htio odati sabotere. Talijani su izdvojili oko osamdeset muškaraca i nekoliko žena i poveli ih prema brodu sa namjerom da ih odvedu u Zadar i tamo zatvore. Na putu do broda uhapšenici su se dogovorili da savladaju Talijane. U zbijenoj gomili na palubi broda postavili su se najbližoj grupi od osam vojnika koja je, sa puškama „na gotovs“ , bila smještena na krmi broda.
Brod je oko jedanaest sati isplovio iz Malog Iža, no tek što se udaljio od obale , sekretar mjesne partijske organizacije povikao je „ drugovi razoružajte fašiste!“. Goloruki Ižani skočili su na vojnike i iz kratkog okršaja izašli kao pobjednici. Ubijena su četiri Talijana, dvojica su ranjena , a dvojica koja su bačena u more uspjela se spasiti plivanjem. Od omladinaca jedan je poginuo, a nekoliko ih je ranjeno. Brod Sofija se vratio u Mali Iž nakon čega je oko 250 mladića i djevojaka s otoka Iža otišlo na Dugi Otok sa namjerom da stupe u partizane. Znajući da će uslijediti talijanska odmazda, drugim brodom „Napredak“ gotovo čitavo stanovništvo uputilo se za njima u zbjeg , na otok Ravu i Dugi Otok. Kada su se Ižani iskrcali na kopno brod Sofija je pušten te se vratio u luku Poljana na otoku Ugljanu
Odmazda
Drugi dan izbjeglo stanovništvo je pronađeno i uhapšeno. U logor Molat poslano je 350 ljudi. Dana 27. srpnja u znak odmazde u Velom Ižu na mjesnom groblju strijeljali su sedam mladića, a sve stanovništvo bilo je prisiljeno gledati strijeljanje.
Prvi partizanski konvoj na Jadranu
Nakon četrdeset dana mukotrpnog sakrivanja od talijanskih potjera na Dugom Otoku nenoružana partizanska grupa prebacila se preko otoka Žut na otok Kornat odakle je prevezena na obalu i iskrcana u blizini Vodica. Zbog teškog terena morali su ostaviti ranjenike, kada su ih Talijani pronašli jednoga su izboli sa bajunetama i tu ga ostavili. Prebacivanje Ižana morem izvršeno je pomoću trinaest ribarskih čamaca na vesla. Udaljenost od 30 kilometara od uvale Stiniva na otoku Kornatu do mjesta iskrcavanja na obali trebalo je prijeći u toku jedne noći da Talijani sa svojih položaja na Murteru ne bi opazili kretanje čamaca. Zahvaljujući dobroj organizaciji i upornosti, prebacivanje je izvršeno na vrijeme i bez gubitaka. Ovih trinaest čamaca koji su skupno plovili, predstavljaju prvi partizanski konvoj u ratu na Jadranu. Maloiški ustanak započeo je na brodu „Sofija“ i on je postao simbol otpora na moru. Nakon rata 1948. godine podignut je spomenik žrtvama fašističkog terora sa upisanih 305 imena poginulih Ižana.
Motorni jedrenjak “Sofija”
Motorni jedrenjak “Sofija” bio je vlasništvo obitelji Ivanov i Jose Franina iz Poljane, na otoku Ugljanu. Izgradio ga je brodograditelj Filipi 1937. godine u Betini. Dug je 14 m širok 3,65 m, visok 1,20m, nosivosti 30 tona, pokretao ga je motor diesel MAN 4 cilindra snage 45 KS. Brod je imao jedro. Prevozio je teret i putnike. Na dan ustanka u Malom ižu na brodu je bila ova posada: kapetan Šime Ivanov zvani Mišetić, mornar Đenko Franin, vlasnikov sin koji je bio ranjen u pupak, kada je rukama podigao puške u zrak, spriječio je da karabinjeri s krme broda pucaju na nenaoružani narod, i motorista Tome Ivanov.
Brod je nakon kapitulacije fašističke Italije bio u službi III POSA kao pomoćni brod mornarice NOVJ. Plovio je na relaciji Kornati – Vis. U prosincu 1943. bio je oštećen uslijed jakoga nevremena na putovanju Vis – Dugi otok. Kasnije je brod Sofija dodijeljen IV sektoru gdje plovi na relaciji Vis – Italija. Ratna posadu činili su Mate i Tome Ivanov. Prevozili su ranjenike, zbjeg, gorivo, hranu, lijekove, rezervne dijelove, ratni materijal itd. U luci Bari 1944. godine doživio je havariju u jakom nevremenu te potonuo . Izvađen je i nekoliko mjeseci bio je na popravku u brodogradilištu Bari, gdje je na mrtvom vezu dočekao kraj rata.
Poslije rata brod je demobiliziran i vraćen vlasnicima. Vraćen je u svoju staru funkciju prijevoza ljudi i robe. Redovito saobraća na relaciji otok Ugljan-Rijeka , za opskrbu otoka raznom robom i potrepštinama.
Eksplozija i potonuće, popravak i nestanak
Dana 4. svibnja 1953. godine brod se nalazio u Riječkoj luci vezan na Rivi Boduli sa 80 bačava benzina koje su taj dan napunili u rafineriji Mlaka. Bačve su bile smještene u štivi i po palubi. Bačve su bile 200 litarske pocinčane i svakoj drugoj curio je čep. Nastojalo se pri ukrcaju da čepovi budu u gornjem položaju, ali to nije spriječilo curenje i isparavanje benzina. Pored tog benzina na kuvertu se još ukrcalo dvije tone krumpira i tonu jabuka u ambalaži. Taj teret su stavili na bokaporte (poklopci za otvore štive) što je bila greška, jer je utroba broda bila zatvorena i ostala je bez provjetravanja.
Posadu su činili vlasnici broda kapetan Tome Ivanov, motorista Joso Franin, te mali od koverte, kužine, i pomoćni motorista mladić Danijel Ivanov. Brodski motor nije bio opremljen i zatvoren hermetičkom zaštitom nego samo sklepanim daskama. Dana 5. svibnja 1953. u četiri sata ujutro trebao je mladić Danijel upaliti motor dok su ostali na palubi pripremali brod za putovanje . Da bi se upalio motor trebalo je upaliti 4 cigarete (ćiketa). Kada je Danijel išao sa upaljenim cigaretama prema motoru došlo je do snažne eksplozije. Danijel je odletio u more. Uspio je isplivati na kraj, te je pobjegao u park i sjeo na klupu ispreda kazališta Ivan Zajc. Ni sam nijeznao koliko dugo je bio tamo dok ga nije pronašla milicija , pozvana je hitna pomoć koja ga je odvezla u bolnicu. Dobio je opekotine po ruci i glavi te nabijen grudni koš i pluća od pritiska eksplozije, jer je bio u zatvorenom prostoru. Kapetan Ivanov odletio je na plovni objekt plivajućeg bagera koji se nalazio pokraj njih te se dobro nabio, ali bez posljedica. Od eksplozije brod je oštećen, kuverta (paluba) jarbol, kabina,sve je odletjelo. Jedino što je ostalo čitavo to je bilo pod morem i brod je odmah potonuo. To je spriječilo nastanak požara i eksplozije bačava sa benzinom. Motorista Joso Franin također je bio lakše ozlijeđen, pravo je čudo da nitko nije poginuo. Bačve s gorivom izvađene su isti dan a brod nakon tjedan dana. Brodski trup je malo zakrpan te odtegljen u jedno brodogradilište kraj Zadra. Popravak je financijski iscrpio vlasnike. Uskoro, pritisnuti dugovima vlasnici su prodali motor, a nešto kasnije i trup broda. Brod je dobio novi motor i neko vrijeme bio na Čiovu te služio novim vlasnicima za prijevoz pijeska i kamenja. Nakon toga „Sofiji“ se gubi svaki trag.
Gdje je “Sofija”?
Nekoliko godina kasnije, bivši vlasnik Tome Ivanov bio je mornar na jednom Jugolinijinom brodu na vezu u Riječkoj luci. Čuo je poznati zvuk motora te ugledao nepoznati drveni brod kako uplovljava u riječku luku. Otišao je do vezanog broda te pitao je li taj motor sa broda Sofija iz Poljane. Dobio je potvrdan odgovor. Tome se upitao – ako je motor ovdje – pa gdje je sada naša „Sofija“? Priča se da je brod viđen u Crnoj Gori i da služi za prijevoz turista, pa ako neko možda zna gdje je „Sofija“ ili ako je vidi neka mi javi.
Slavko Suzić
