Tadžikistan. Prespavao sam u Dušanbeu i već sutra krenuo prema Pamiru popeti se na Vrh komunizma. Tadžici kažu da prije toga treba savladati vrhove Marxa, Engelsa i Lenjina. Ali malo tko u svijetu sluša Tadžike. Uostalom, i sami su Komunizmu i Lenjinu promijenili ime u Ismail Somani i Ibn Sina. Tko mijenja imena nije mu za vjerovati. Skužio sam na što misle tek kad sam pregazio Komunizam. Najviši je, i iz te perspektive ova se trojica čine kao da ti više ne trebaju. Zato mi je kasnije kad sam ih redom svladavao bilo dosadno. Moj prijatelj Tadžik me vodio kroz Pamir tadžički mudro. Uvijek na granici leda. Tu bi me i čekao da se vratim s vrhova. Kad sam ga penjući se na Komunizam pitao ide li sa mnom, rekao je da se boji da se ne bi vratio. Zna svaku obitelj na Pamiru. I svugdje smo dobili ovčjeg sira i mlijeka. Kad smo se spustili blizu velike ravnice na jugu prema granici s Afganistanom, odsjeli smo kod velike, srdačne i gostoprimljive obitelji Talibana. Tamo smo se napokon dobro odmorili i kusali slastice od ušećerenog duda. Navečer sam sa starim Talibanom, uz priču o različitim običajima Tadžika, Uzbeka i Kirgiza pio čaj, a on me zamolio da postanem bombaš samoubojica.
-Vi sad možete po EU bez pasoša, rekao je uvjerljivo.
Dao sam si vremena da razmislim.
-Paaa… može!
Imao sam pritom na umu nešto sasvim drugo. Kad sam se vratio u Europu sazvao sam svjetski samit. Zapravo, više veliki okrugli stol s gostima iz cijelog svijeta. Znao sam da mi predsjednici država i vlada neće doći pa sam pozvao veleposlanike, visoke dužnosnike zemalja G8, G12, G24 i G48, zatim dužnosnike koji su sudjelovali u arapskom proljeću i one koji čekaju arapsku jesen. Predstavnike medija, značajnih multinacionalnih kompanija i visoke stručnjake iz bankarskog i financijskog sektora. MMF, CUB… Za temu okruglog stola odabrao sam:“Kako izbjeći terorizam kroz ublažavanje ekonomskih posljedica svjetske krize u najnerazvijenijim zemljama i zemljama zahvaćenih ratnim vihorom“. Odaziv predstavnika iz različitih zemalja, naroda i institucija bio je iznenađujuće visok. Primjetio sam da su jedino nedostajali Čukči, a nije mi se javio ni nitko od Tadžika. U prepunoj kongresnoj dvorani s velikim okruglim stolom, kao moderator, započeo sam uvodno izlaganje navevši meni svježi primjer Tadžikistana. Privukavši pažnju svih gostiju okruglog stola… dignuo sam se u zrak. Kasnije mi je bilo nekako žao.
