Proveli smo jedno popodne i večer u Zagrebu kako bismo i sami okusili djelić te velike adventske priče. Krenuvši od Tomislavca prema Jelačiću adventski ugođaj ne prestaje. Odmah ispod spomenika kralju Tomislavu dočekuju nas Orašari a iza njih se prostire ogromno klizalište koje okružuje cijeli trg. Dan je pa još nema klizača ali su zato stolovi oko kućica prepuni ljudi. Nastavljamo dalje. Privučeni šarenilom kućica i dobrim raspoloženjem skrećemo prema Trgu Josipa Jurja Strossmayera. Piše “Fuliranje” – što stvara veliki upitnik iznad naših glava.
Tu nas je zaskočila Mia Bednaž iz organizacije te upitnik isčezava. Upoznala nas je sa svim blagodatima ovog gurmanskog punkta. Ovo je osma godina da se održava Fuliranje, ali tek treća na Srossmayerovom trgu gdje se nalaze 33 kućice iz kojih se nudi hrana iz cijelog svijeta. U ponudi su delicije iz Istre, dalmatinskih otoka Kornata , Hvara, ni tradicionalne zagorske hrane ne fali, ali toga ima po cijelom Zagrebu. Treba napomenuti da sva hrana koja se ovdje nudi ima svoju gurmansku notu, tako da iako je po namirnicama i receptima riječ o tradicionalnoj hrani, na Fuliranju je predstavljena u ekskluzivnom izdanju. Tu su i azijski specialiteti poput hanamia sa yakitorijem. Od ovoga sam razumio jedino da je jelo japansko. Kad je riječ o našim egzotičnim delicijama, može se kušati dalmatinske slastice kao primjerice torta s bademima i torta s maslinovim uljem. Prisutan je i portugalski kolač Pastel de Nata. Moram priznati, da smo i htjeli sve probati ne bi nam bio dovoljan jedan dan. Krenuli smo dalje preko Zrinjevca koji je u dnevnom ritmu bio nešto tiši ali je uvečer na povratku oživio. U središnjem paviljonu mnogobrojnu publiku uveseljavao je neki mladi band. Rekli su nam da se u parku Zrinjevac svaki dan održavaju koncerti od od 18 do 22 a subotom i nedjeljom održavaju se koncerti klasike od 11 do podne.
Odlučili smo se za ručak u mirnijoj varijanti. Nismo navikli na velegradsku gužvu pa smo se uputili prema Ilici gdje smo otišli na ručak u dobru staru Pivnicu Medvedgrad. Kad se govori o Zagrebu rijetko se izostavlja činjenica da je grad skup, bez obzira govori li se o nekretninama ili ugostiteljskoj ponudi. Naručili smo mesnu platu za dvoje. Dobili smo dvije kotlete, dvije pivske kobasice, dvije pureće šnicle, pohance sa sezamom, brdo pečenog krumpira i graha, pikantne krušiće sa čvarcima i sirne kiflice. Popili smo svaki po litru domaćeg piva i sve to za 250 kn pa vi sami prosudite.
Kad smo izašli iz pivnice na Ilicu već je bio mrak. Otišli smo uspinjačom na Strossmayerovo šetalište sa kojeg se pruža bajkovit pogled na grad. Tu smo doživjeli pravi adventski ugođaj. Duž cijelog šetališta nalaze se kućice koje nude svakojake napitke i naravno kobasice i zelje. Ovaj najromantičniji punkt zagrebačkog adventa naslovljen je Caffe de Matoš. Popeli smo se i prema Platou Gradec sa kojeg se pruža pogled na Zagrebačku katedralu pa se uz bogatu ugostiteljsku ponudu ovdje nude i foto punktovi koje rijetko tko od posjetitelja ne iskoristi. Polako je došlo vrijeme da krenemo kući. Dosta smo se nahodali, ali nam se isplatilo. Pored Nacionalne i sveučilišne knjižnice parkiranje košta 10 kn za cijeli dan.
