Odlučio sam uloviti veću ribu od Hemingwaya. Otišao sam u maleno ribarsko selo na Kubi blizu Baracoe. Uz pivo ispred dućana na obali s lokalnim ribarima pokušavao sam saznati da li se još mogu sresti velike ribe i gdje su dobre pošte.
„A ti bi ulovio veliku? Može, samo…“
Hulio se pogledao s ostalim ribarima.
„Moraš ići tu iza rta. Kad se poravnaš s ribarskom kućicom na obali, okreni prema pučini i veslaj jedno… a… recimo petsto, šesto metara. E, tu baci ješku i veslaj uz obalu dalje dok se ne poravnaš s početkom šume. Ako ti do tad nije zagrizla, ti okreni pa nazad.“
Hulio je to rekao smrtno ozbiljan. A ostala su dvojica kimnula glavom potvrđujući savjet. Na tren mi se učinilo da je jedan, neprimjetno onog do sebe drmnuo laktom. Ali morao sam probati. Odveslao sam rano ujutro iza rta. More je čudno titralo. Ubrzo sam se poravnao s kućicom i okrenuo prema pučini. Nakon petstotinjak metara okrenuo sam ponovno uz obalu i bacio ješku. Napravio sam nekoliko zaveslaja i htio uzeti knjigu ostarjelog glumca i mladog pisca Charltona Hestona „Dobro jutro, oružje“. Da si prikratim vrijeme dok očekujem ulov. S obale su mi mahali neki ljudi . Odmahnuo sam im na pozdrav i pri slijedećem zaveslaju nešto mi je snažno povuklo čamac. Okrenuo sam se , a sedamdesetak metara iza mene, površinu mora probila je dugačka sablja. Očekivao sam žestok otpor, ali gotovo da je prestala natezati sajlu. More sad više nije samo titralo, već se počelo uzburkavati. Pokušao sam džinovsku ribu privući bliže čamcu. Nije pružala otpor. Valjala se malo na lijevi, malo na desni bok. S obale su me čini se još uvijek pozdravljali. Ili su… Počeo je sve jače puhati vjetar, a struja je čamac nosila na pučinu. Nisam mogao veslati i istovremeno povlačiti ribu. Najprije privezati ribu za čamac i onda krenuti prema obali! Sabljarka nije pružala otpor. Kad sam je dovukao učinilo mi se da sam joj u oku vidio začuđenost. Kao da je očekivala nekog drugog. Pristala je uz bok, dozvolivši da je zavežem i pitajući se da li me je negdje srela. Samo je ispljunula plastičnu lignju. Sad nas je more nosilo na pučinu brže nego sam mogao veslati, a kopno se izgubilo u kiši. Morao sam sjediti na suprotnoj strani čamca da ga valovi ne prevrnu, pa su nam se pogledi sretali samo povremeno, kad bi joj glava provirila ispred čamca. Prestao sam veslati i pustio oluji da nas odnese kamo je namjerila. Ljuljalo nas je skoro dvadesetičetiri sata. U rano jutro sve se smirilo. Riba se meškoljila. Izgledalo je kao da je žulja konopac. Lagano sam popustio uzlove i osvrtao se ne bi ii negdje ugledao kopno. Ništa. Onda sam kraj njene leđne peraje ugledao nešto nalik vekerici bez kazaljki. Odašiljač. Ispod poklopca, na poleđini je pisalo Institut za istraživanje mora Miami u suradnji s Prirodoslovnim sveučilištem Havana. Začudio sam se da surađuju. Otrgnuo sam napravu pazeći da što manje ozlijedim ribu i bacio je u more. Nisam se želio odreći ulova. Barem dok me netko s njim ne uslika. U daljini se, odjednom, začuo zvuk helikoptera. Zaveslao sam prema njemu povremeno mašući rukama, ali struja je još bila jaka. Helikopter se pojavio i prošao dovoljno daleko da uspijem na njegovom boku pročitati samo INST… Produžio je izvan granice vidljivosti, a onda se vratio i neko vrijeme stajao na mjestu. Čini se tamo gdje sam bacio odašiljač. Zatim se okrenuo i otišao u smjeru otkud je došao. Nakon sat vremena torpedni čamac američke vojske išao je pravo prema meni. Ubrzo sam im pristao uz bok. U čamac se spustio neki bradonja zagazivši mi na nogu. Prikačio je novi odašiljač i oslobodio ribu. Mene su popeli na brod. Sjedio sam na palubi popraćen sumnjičavim pogledima. Pristali smo u Guantanamu. Malo kasnije, u prostoriji za ispitivanje mornarički časnik je guglao na laptopu dok sam ja razmišljao kakva me tortura očekuje. Uskoro se zaustavio na mojoj fb stranici.
„Tristan de cunha, Čukotka, Hobart, Somalija, Gabon, Dhaka hm… Sjev… he, he, vojsku služio u Sjevernoj Koreji? He… a svašta. … ha, pišeš i pjesme?“
Pogledao me posprdno. U prostoriju je ušao niži časnik i rekao da bih trebao na liječnički pregled prije sprovođenja iza rešetaka.
„Ma ne treba. Stavite mu odašiljač i pošaljite ga u Hrvatsku.“
