51. BARCOLANA ODJEDRENA BEZ VJETRA

Ovogodišnja regata Barcolana obilježena je nedostatkom vjetra. Doživljaj jedrenja među više od dvije tisuće jedrilica samo za Lanterna magazin donosi Robin Matulja.

Na Barcolani sudjelujem već dugi niz godina. S prekidima još od kraja osamdesetih. Naime, još sam bio dijete kad su me roditelji prvi puta poveli na ovu legendarnu regatu, koja se dulje od pola stoljeća održava ispred Trsta. Iako je tada već bila iznimno popularna među jedriličarima, brojčano nije još bila toliko velika. Kako su godine prolazile rastao je i broj sudionika, i Barcolana, ili Coppa d’autunno kako joj je izvorni naziv, postala je najmasovnija regata na svijetu. Prošlo jubilarno 50. izdanje bilo je najbrojnije ikada, sudjelovalo je nevjarojarnih 2689 jedrilica, i taj je podatak zabilježen u Guinessovoj knjizi rekorda. A na Wikipediji je uz satelitsku snimku Tršćanskog zaljeva navedeno da je to jedina regata koja se vidi iz svemira. I zaista na snimci se vidi i mala „mlječna staza“ jedrilica ispred tršćanske obale. Regatni kurs je trokut dužine oko 13 nautičkih milja sa startnom linijom duž obale ispred Jedriličarskog kluba Barcola, prema prvoj bovi udaljenoj oko 4 nautičke milje u kursu 210°, zatim u kurs 332° oko bove ispred dvorca Miramare prema cilju ispred Tršćanske luke.

Barcolana – preko 2000 jedrilica na startu

I ove je godine sudjelovalo više od 2000 jedrilica, točnije 2116, koje su bile raspoređene u 14 kategorija. U skladu s pravilima natjecanja raspodjela je prvenstveno formirana prema ukupnoj dužini trupa. Barcolana je prestižna regata, a pobjeda na njoj predstavlja velik uspjeh, kako za posadu tako i za sponzore. Zbog toga regata svake godine privuče vrhunske jedriličare i sponzorske timove. A gdje ima prestiža ima i malo drame. Naime jedrilica koja je pobjedila posljednja dva izdanja pod vodstvom talijanske posade „Fast and Furio“ ovoga puta bila je u rukama Slovenske posade „EWOL Sailing Team“, ali su talijani nekakvom pravnom zavrzlamom uspjeli spriječiti njen nastup. Međutim Slovenci su nastupili s drugom jedrilicom, doduše ne toliko brzom, ali još uvijek opasnom, pogotovo u rukama takve vrhunske posade. Bila je to jedrilica „Way of life“ koja je pod imenom „Maxi Jena“ odnijela pobjedu na Barcolani 2009. godine.

Nakon što sam zbog nastupa na drugoj regati preskočio prošlogodišnje izdanje, ove godine sam konačno opet sudjelovao na Barcolani.  Zajedno sa Robertom Matuljom i Ivanom Ivankovićem pridružio sam se talijanskoj posadi jedrilice „Mataran MK3“ koja je posebno dizajnirana za natjecanje u kategoriji 4. Duga je deset metara i, kako je to već neizbježno u gradnji vrhunskih jedrilica, izrađena je od ugljičnih vlakana. To je vrlo lagan i čvrst kompozitni materijal koji se široko primjenjuje i u trkaćim automobilima Formule 1. Već sam jedrio na Mataranu, na Barcolani 2016. godine. Bilo je prilično vjetrovito i mi smo odjedrili zaista sjajno završivši na 30. mjestu u ukupnom poretku, odnosno kao pobjednici u kategoriji 4.

Prognoza za ovu godinu najavljivala je slab vjetar, što u nepredvidivom Tršćanskom zaljevu uvijek predstavlja velik izazov, ali bez obzira na to mi smo bili spremni dati sve od sebe kako bi čim bolje odjedrili. U subotu ujutro smo se našli ispred kluba i izašli trenirati kako bismo se uštimali kao posada, te isprobali različitie konfiguracije jedara i odabrali najbolju opciju za nedjeljnu utrku. Naime, pored brzine i regatne taktike, ključna stvar u postizanju što boljeg rezultata je izvrsna uigranost posade. Pored toga, ova karbonska jurilica imala je na raspolaganju čitav izbor jedara, pomno iskrojenih ovisno o vjetru i kursu jedrenja. Dan smo tako proveli jedreći uzduž i popreko Tršćanskog zaljeva, trenirajući manevre i isprobavajući razna jedra. Predvečer, kad smo se vratili s treninga otišao sam prošetati rivom koja je po običaju vrvila ljudima. I ne samo riva već čitav priobalni dio grada. Ovdje cijela regija živi za Barcolanu. Pored same regate tokom čitavog tjedna u Trstu se odvijaju razne druge manifestacije i natjecanja koja svake godine privuku na desetke tisuća turista.

U nedjelju ujutro smo se prema dogovoru našli ispred jedrilice i pripremili za start koji je bio predviđen za 10:30. Isplovljavanje iz luke u okruženju stotina jedrilica nevjerojatan je prizor. Teško bih mogao pronaći riječi kojima bih mogao opisati taj osjećaj. To je zaista jedinstveno iskustvo. Ovdje možete vidjeti sve. Od malih obiteljskih jedrilica i starih drvenih „odltimera“ do ogromnih modernih regatnih jurilica sa profesionalnim posadama. U ovoj regati svaki rekreativac ima posebnu priliku zajedriti protiv najbržih jedrilica i ponajboljih svjetskih jedriličara. I to je onaj pravi duh Barcolane, ovog jedinstvenog spektakla pod jedrima.

Start se bližio, a napetost među posadama je rasla. Putem VHF radija regatni odbor obilježio je početak odbrojavanja zadnjih 10 minuta do starta. Vrijeme je bilo za zauzeti pozicije na startnoj liniji. S obzirom da je vjetar bio vrlo slab,  trudili smo se biti što bliže liniji i ostati sobodni s privjetrinske strane. Htjeli smo imati što čišći vjetar nakon starta. Poslijednje minute prolazile su u sve napetijoj atmosferi, a onda je glasna eksplozija iz legendarnog klupskog topa označila start 51. Barcolane. Uspjeli smo startati prilično dobro i postavili smo se u kurs prema prvoj bovi. Na brodu je vladala potpuna tišina i maksimalna koncentracija kako bi osjetili svaki mali nalet svježeg vjetra u jedra. Sada je to bila utrka strpljenja….

Uz bok najvećima

Imati lagani brod poput ovog bila je očita prednost i malo po malo odmakli smo se od gužve. Bili smo odlični i držali  se u vodeće skupine. Nakon prvih sat vremena bilo je jasno vidljivo kako su različite posade zauzele različite strategije, pokušavajući predvidjeti gdje će vjetar biti povoljniji. Naš taktičar odlučio je ostati na lijevoj strani polja jer je tu vjetar trenutno bio povoljniji, a tu su bili i „Bravissima“ i „Black Arrow“, naši izravni konkurenti za pobjedu u kategoriji. Mi smo bili ispred njih i pomno ih kontrolirali. U ukupnom poretku trenutno smo se nalazili oko 10. mjesta, držeći tijesan korak s tri najveće jedrilice koje su bile u borbi za prvo mjesto. Bile su to „Arca SGR“, „Golfo di Trieste“, te „Portopicoo – Tempus fugit“. Malo ispred svih nas bio je i „Way of Life“ slovenske posade „EWOL Sailing team“ koji je trenutno vodio. Očito, bili smo malo uzbuđeni i na izvrsnoj poziciji, ali pokušali smo ostati usredotočeni jer regata je  još uvijek bila daleko od cilja.

Međutim, tada smo primijetili nešto što nam se nije svidjelo. Smjer vjetra malo se promijenio u desno i brodovi s te strane  počeli su nas stizati. To je bio trenutak za preispitivanje naše strategije. Približiti se desnoj strani polja i trenutno boljem vjetru što će nas također koštati i nekoliko mjesta u poretku ili ostati ovdje u nadi da će se vjetar vratiti ulijevo i zadržati trenutno izvrsnu poziciju? Također smo morali i pokrivali izravne konkurente koji su i dalje bili opasno blizu. Naš taktičar se odlučio da ostanemo na lijevoj strani i nastavimo pokrivati konurenciju. Kroz slijedećih sat vremena vjetar je na našu žalost otišao još više udesno, i mi smo ispali iz vjetra i potpino izgubili brzinu. Sad je nova skupina jedrilica  predvodila regatu, a s naše strane jedino su se tri najveće jedrilice uspjele probiti i ostati ispred, ali više nisu bile u borbi za prvo mjesto. U vodstvu je i dalje bio „Way of life“.

Posada jedrilice Mataran MK3

Na našoj jedrilici nastao je potpuni pad koncentracije. Naš taktičar je izgubio fokus i u pokušaju prelaska na desnu stranu polja napravili smo još nekoliko pogrešaka. Okruženi jedrilicama više nismo pronalazili čist vjetar i nismo uspjevali nadoknaditi izgubljeno. Zbog slabog vjetra regatni odbor odlučio je skratiti regatu na polovici kursa, odnosno netom nakon prve bove. Pobjedu su odnijeli Slovenci sa „Way of life“ čija se strategija, uz bezprijekorno jedrenje, očito pokazala kao najbolja. Mi smo, nakon tri sata i 20 minuta prešli ciljnu liniju kao 82. u ukupnom poretku i 12. u kategoriji 4. Regatu je do isteka vremenskog ograničenja završilo 1070 jedrilica. Nismo bili previše razočarani, već svjesni činjenice da je i to dio natjecanja zadržali smo dobro raspoloženje. Bilo nam je drago što smo sudjelovali na ovogodišnjoj Barcolani jer i samo sudjelovanje na tako velikom događaju mala je pobjeda za sve nas. Čestitke pobjedničkoj posadi u kojoj su bili i hrvatski predstavnici Mateo Majcan, Lari Posedel i Boris Konjuh.

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here