Otišao sam u Salvador upoznati vođu novog gerilskog pokreta. Vršljajući na netu naišao sam na njihov manifest i poziv na borbu. Utisak su na mene ostavile riječi njihovog vođe Eusebia Ruiza gdje je između ostalog stajalo:“U ime naroda Salvadora odričemo pravo partiji „Farabundo Marti“ da predstavlja narod. Njihovo obnašanje vlasti je zuvijek kompromitiralo ime poznatog revolucionara i Novi revolucionarni pokret kratkim imenom NRP borit će se dok ne dokine sve političke stranke i financijske institucije u zemlji, te ne ostvari uvjete za novi početak“. Sličnu političku platformu sam i sam osmišljavao na prostoru sela Ćuki u Istri, planirajući tamo proglasiti slobodni teritorij. Odlučio sam se susresti s Eusebiom Ruizom i izmjeniti revolucionarna mišljenja i iskustva. Kontakt osobu sam trebao pronaći u jednoj turističkoj agenciji koja je služila kao paravan ilegalnom gerilskom pokretu. Kad sam u toj agenciji u San Salvadoru na info pultu spomenuo kraticu NRP jedan me omaleni tridestogodišnjak koji je stajao kraj reda konspirativno povukao za rukav i prislonio prst na usta pokazavši mi da šutim. Ubrzo sam ga pratio na sigurnom odstojanju, kako tajna policija ne bi shvatila da imamo nešto zajedničko. Osvrčući se, jedan za drugim skrenuli smo u uzak prolaz između oronulih zgrada. Kad smo ostali sami, sigurni da nas nitko ne prati, rekao mi je da me njegov stric može odvesti do Ruiza uz nešto novca za podmićivanje korumpiranih policijskih patrola. U kamionu smo šutjeli. Vozili smo se do izlaska iz predgrađa a onda su mi vezali oči crnim povezom. Vožnja preko jednog sata. Onda su me izvukli iz kamiona i skinuli mi povez. Prije nego me kurir odvukao u prašumu kraj puta, dalje uz asfalt, krajičkom oka spazio sam veliku kapiju s nečim što je podsjećalo na prijavnicu. Stric je okrenuo kamion, a mi smo zamakli u prašumi. Put pred nama se jedva nazirao. Kraj jednog velikog stabla moj vodič je rekao:
- Pričekaj me ovdje!
I nestao. Uskoro se vratio u društvu zgodne gerilke odjevene u maskirnu uniformu i otišao prema kamionu. Gerilka me šutke vodila dalje kroz šumu. Nismo dugo hodali i naišli smo na baraku. Uvela me i sjeo sam na drvenu klupu pred vratima od šperploče i čekao. Ne, nisam ga tako zamišljao. Već s vrata vidjelo se da je to čovjek od prakse. Očekivao sam trbušastog mislioca s naočalama, a preda mnom je sjedio mišičavi momak desetak godina mlađi od mene. Dok smo se rukovali pokušavao sam odgonetnuti koji mu to simbol visi na lančiću oko vrata. Iza njega na zidu su visjele slike Marxa, Lenjina, Mao Tsea i Farabunda Martija. Gledao me u oči kao da želi procijeniti koliku sam žrtvu spreman podnijeti za revoluciju. Razgovor je trajao dugo. Birao je jednostavne riječi. Naizgled čovjek kao i svaki drugi, kakvi najveći obično i jesu. Nesebično je podijelio sa mnom svoja revolucionarna iskustva, a uz to su kroz njega kolokvijalnim govorom progovarali mislioci iza njegovih leđa. Obrecnuo se na moj spomen pokojnog Huga Chaveza nazvavši ga klaunom socijalizma. Pitao me koliko sam materijalno spreman pomoći njegovoj borbi. Isto je tako obećao pomoć mojoj inicijativi u Ćukima onog trena kad narod u Salvadoru preuzme vlast. Osjetio sam nelagodu što nisam došao s paketom lijekova, hrane, ili oružja, pa sam mu ponudio novac. Nevoljko je prihvatio. Rastali smo se strogim stiskom ruke, kako revolucionarima i priliči. Lijepa gerilka me ovaj put izvela na prednja vrata. Koliba se nalazila u kompleksu apartmanskog naselja i na prvi je pogled ličila na spremište za alat. Pitala me da li da mi osigura smještaj i riješi papire na recepciji dok ja popijem piće uz bazen. Nekoliko sam trenutaka bio zbunjen, a zatim sam naručio nešto kratko i izvalio se na ležaljku uz lijevi rub bazena. Gerilka se uskoro vratila presvučena u svijetloplavu kutu. Poslužila mi je piće i prospekt za jednodnevni izlet na kojem se šetnjom kroz šumu može susresti pasanca, kapucinskog majmuna i salvadorskog plavoglavog daždevnjaka. Uskoro je iz kolibe izašao i Ruiz odjeven u svijetloplavu kutu. Krenuo je s mrežicom na dugom štapu skupljati lišće koje je vjetar donio u bazen. Sjetio sam se privjeska na lančiću. Pa da, grb nogometnog kluba „Barcelona“.
