Odlučio sam probati drogu. Ozbiljan čovjek, svjetski putnik, svašta san proživio, a nikad nisam doživio ozbiljnu promjenu svijesti. Nazvao sam prijatelja iz osnovne škole, dilera po zanimanju,  i rekao mu svoju želju.

– Nemam za tebe, rekao je.

– Ja samo želim probat, bio sam ustrajan.

– Nema za tebe droge, rekao sam ti čovječe.

Kući se žena složila s njim.

– Ima pravo. Jedemo iz vrta organsku hranu već godinama, a ti bi u sebe sad trpao neku kemiju.

Nazvao sam svog prijatelja Talibana da mi nabavi neprerađeni opijum, ali bio je na nekom zadatku.

Onda sam se sjetio jedne knjige koju sam davno pročitao i otišao na put u Meksiko. U Meksiku u državi Chihuahua nije bio problem naći šamana koji će me poučiti kako da prođem kroz promjene stanja svijesti. Problem je bio odabrati. Odlučio sam se za jednog s naočalama. Izgledao je najozbiljnije. Našli smo se kraj apoteke. Rekao je polagano niskim tonom, popravivši svoje naočale:

– Ovdje počinje naš put.

Krenuli smo biciklom, pa pješice velikim koracima, pa malim koracima uzbrdo. Do male kamene kuće pod stijenom. Rekao je da prvo moram proći kroz stanje čišćenja i dao mi klistir. On je tražio biljke i gljive, lovio guštera, a ja sam morao sjediti i gledati u oronuli sjenoviti zid u kući. Sutra sam postao nestrpljiv. Te gucni malo ovoga, sjedi uz vatru, te grgljaj ovoga, te klekni ovako, prati guštera na podu lijevo, hoće li desno. Trećeg dana, prije nego mi je predložio nastavak učenja, rekao sam mu:

– Daj mi tu drogu da probam!

– Pejotl, ili tatulu?

– Oboje.

Pogledao me značajno, kao da procjenjuje jesam li ja jedan od odabranih koji može nastaviti njegovo učenje.

– Nisam ni ja probao obje zajedno… Možda je ovo trenutak koji sam čekao?

Čim smo progutali, šaman se izvrnuo na leđa i pokazao bjeloočnice. Pitao sam se je li se sam bacio u trans, ili mu trebam pomoći. Onda sam se dosjetio da me nije stigao naučiti šamansku prvu pomoć. Sjedio sam mirno neko vrijeme i počeo osjećati kako mi se svijest mijenja. Isprva polako, a zatim sve brže. Odjednom kao da mi je sva krv jurnula u mozak. Počeo sam razmišljati racionalno. Sjetio sam se da sjedim usred meksičke pustinje, dok su mi žena i kćeri preko oceana. Sinulo mi je da bih se trebao ostaviti pisanja i naći neki pošten posao.  Godine idu, uskoro će starost. Uplatit ću si životno osiguranje.

 

 

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here