Kada se sprema ili puše jaka bura na vrhovima i na grebenima u zaleđu Riječkog zaljeva, te u zaleđu Vinodolskog i Velebitskog kanala, od Učke i Obruča, do Risnjaka i Velike Kapele, ali najčešće na Velebitu, oblikuju se karakteristični burni oblaci, u narodu poznati kao brvi ili brvine. U puku se pomoću takvih oblaka tradicionalno predviđa nadolazak bure, a to je (bilo) posebno važno pomorcima, jer na moru bura puše nejednolično i nepredvidivo – obrušava se s planina te udara mahovito, s povremenim osobito jakim refulima, ugrožavajući pomorski promet. Takvi oblaci bure poznatiji su kao kape i redovito se formiraju na vrhovima i grebenima primorskog niza naših planina. Ti oblaci kao da stoje na mjestu i redovito im je donji rub horizontalan i jasno omeđen. Kada na planini „vladaju“ bura i brvine, boraviti unutar područja oblačne kape, zbog magle i hladnoće, može biti prilično neugodno. Izvan kape, prema primorskoj padini, vrijeme je, nasuprot tome, u pravilu sunčano i vedro, iako bura može biti vrlo jaka i također neugodna.
Zimi, kad puše bura i kad oblačna kapa pokriva planine u zaleđu Rijeke, u pojedinim se vremenskim situacijama, kad je dovoljno hladno, često neposredno prije zalaska sunca ili ujutro, oblačna kapa malo izdigne i tada se razotkrije izrazito ravna, odsječena crta donjeg visinskog ruba bijelog inja nataloženog na drveću i raslinju koje prekriva padine planina. Pojava je vrlo dojmljiva za svakog tko je doživio takvu neobičnu, ali u pravilu kratkotrajnu mijenu krajobraza, jer se inje na primorskoj padini u pravilu brzo otopi, odnosno ispari. Ledeni kristali inja nastaju na istaknutim predmetima, primjerice na granama drveća ili na bridovima trava, pri hladnom vremenu u magli koja struji, zbog čega se odsječena ravna donja crta inja na planini poklapa s (prijašnjim) rasprostiranjem oblaka brvine.
U priručnicima o snalaženju u prirodi često nailazimo da strane svijeta možemo, za silu, primjerice, u nedostatku kompasa, odrediti prema mahovini, širini godova na panjevima drveća i drugim prirodnim pokazateljima, ali i da je kora drveća na sjeveru okrenutoj strani debala u pravilu hrapavija nego na južnoj. Na pojedinim, buri izloženim, staništima Kripnja pod Malim Platkom naišli smo, međutim, na primjere da je kora ovdašnjih, na buru otpornih stabala crnog graba (Ostrya carpinifolia) glatka na sjevernoj i sjeveroistočnoj strani, a ispucala i hrapavija na južnoj. Pojava je osobito dobro uočljiva kod onih stabala koja su izrasla na rubu sastojine te su zbog toga najviše izložena puhanju bure. Zasad možemo pretpostaviti da je puhanje bure glavni “uzročnik” pojave te da možda ledeni kristali ili čestice sitnih kamenčića ili pijeska kojima udari bure poput projektila pogađaju koru na navjetrinskoj strani “bruse” i zaglađuju koru.
